MARKO VEŠOVIĆ(1945):POTPIS

markoBoru i Ramizu

Kad legneš mrijeti,

neće ti ničeg biti žao.

Pogotovo ne-propuštenoga.

Sjeti se šta si pokojnom Milanu

Milišiću* negdje pred rat kazao:

Možda nije važno što svijet je noga

Tvoja obišla,a meni ko da je

sav od polja minskih:

Nisam ni u Sloveniji bio,

Jer svako stigne,u tom ne više no danu,

Da sve proživi.I da sve promaši.

Da svem se raduje.I da sve propati.

Na to Milan,s onom bradom sličan paši

Koji je negdje u jokinog boga

Iz Stambola prognan,Jejtsa** se sjetio:

Da se počinje živjeti istinski

Tek kad život kao tragediju shvatiš.

Ali jedno vrlo žao će mi biti:

Onaj kome zagrobno će ime

Biti Dragan Dabić,jednom umrijeće

U zatvoru de luks,u cvijetu

Mladosti,mada ne znam reći čime

Raznesen,ali jamačno ne rakom,

Jer od svakoga kancera je tvrđi

I Marko Darinkin zato moći neće

Nikada da mu se popiša po grobu

Što ne bih mogao da učinim niti

Jednome drugom božijem robu

Na ovom svijetu,

Ali bih,i to s velikim merakom,

Onoj durmitorskoj rđi.

Onome koljaču s facom bebi.

Jebite mi oca ako ne bih!

A da na snijegu bude vidljiv jasno

Moj potpis pišalinom,time

Pozabavio bih se preko zime.

Da nekog zadužim?Jest,bilo bi krasno

Da to obavi,a u moje ime,

Šeki Radončić

Koji je za me,nesumnjivo,momčić.

No taj bi mi pravi crnogorski đetić

Snokta kazao:krsne ti svijeće,

Zašto misliš da Karadžić neće

I Šemsudina nadživjeti?

6.10.2015.

*Milan Milišić,s-h pjesnik iz Dubrovnika ubijen JNA granatom u vlastitoj kuhinji;

**Viljem Batler Jejts-Irac,najveći pjesnik engleskog jezika iza Šekspira

Izbor:Kemal Mahić

1278 Posjeta 2 Posjeta danas