Definicija đikana kao „četnički nastrojenog bosanskog pravoslavca“ debelo je previdjela postojanje osoba kakav je bio Mustafa Mulalić.Ovaj predratni političar,rodom iz Livna,bio je među vođama i ideolozima Četničkog ravnogorskog pokreta i zamjenik Draže Mihailovića.“Bio je i potpredsjednik Ravnogorskog svetosavskog kongresa u selu Ba,održanog 28.01.1944.godine,a koji je trebao biti pandan komunističkom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.
Svojim djelovanjem u četničkom pokretu pokušao je pridobiti Muslimane za borbu protiv komunizma,promičući velikosrpsku ideju monarhističke Jugoslavije.“Mulalić je smatrao da je „jedino rješenje za Muslimane njihovo priključenje srpskoj federaciji“.Pristajući do kraja rata uz četničku ideologiju,Mulalić je čak i u januaru 1945.godine pisao nekakve deklaracije u ime Muslimana tvrdeći da su oni za Federativnu Jugoslaviju kojom treba vladati Petar II Karađorđević.
Nije Mulalić bio jedini musliman među đikanima,kako je narod po Bosni od milja zvao četnike.Među poznatijim od više stotina-po nekim podacima bilo ih je više hiljada-muslimana koji su u II svjetskom ratu nosili kokardu na kapi bio je major Fehim Musakadić iz Sarajeva,koji je u I svjetskom ratu bio odlikovani dobrovoljac u Srpskoj vojsci a osnivač je i Konjičkog muslimanskog četničkog bataljona.Historija pamti i ljekara Ismeta Popovca,predratnog načelnika Konjica,vođu muslimanske četničke milicije,Muhameda Pandžu,člana ulema medžlisa,Mustafu Pašića sudiju iz Mostara…Neki su,poput Popovca i Musakadića,poginuli u borbama,a mnogi su se,kao i većina drugih preživjelih četnika,u nekom trenutku priklonili partizanima.
Nekako se dogodilo,na historičarima je da istraže zašto,da je neobično veliki broj četnika-muslimana bio iz Konjica i njegove okoline.Osim Konjičkog četničkog bataljona,“u štapskoj četi sreskog komandanta u Konjicu Jova Babulovića većina boraca su bili Muslimani,a u sastavu Konjičke četničke brigade nalazili su se muslimani četnici iz Konjičke Župe koja je brojala 200 boraca,Bjelimića takođe 200 boraca i Uloškog bataljona koji je brojao više od 150 muslimanskih boraca“.
Sudjelujući u neposrednim borbama,ali i kao ideolozi,muslimani-četnici korišteni su i danas ih koriste u propagandi kao marionete kojima se dokazuju teze o tome da vrag nije bio toliko crn i da su četnici Draže Mihailovića,a i sam Draža,žrtve komunističkog sistema i krivotvorene historije pisane pobjedničkom rukom.Na tim konjičkim,ali i svim drugim četnicima muslimanskog porijekla,jahala je srpska propaganda,baš kao što ovih dana mamuza Midhata Riđanovića,puneći njegovim izjavama naslovne stranice i minute u udarnim televizijskim vijestima.Dođu toj propagandi potaman i Muharem Bazdulj i Dževad Galijašević,ali i mnogi drugi koji nerijetko nesvjesno,najčešće s „partizanskih“ pozicija,danas brane iste one linije koje su njihovi prečasnici napustili pred slom četničkog pokreta mijenjajući kokardu petokrakom.
Mustafa Mulalić predao se krajem rata vlastima Demokratske Federativne Jugoslavije.Odležao je šest godina u beogradskom zatvoru Glavnjača.Poslije se bavio trgovinom u nekom sarajevskom preduzeću daleko od javnog života.Umro je 1983.godine,a dženaza mu je klanjana pred Begovom džamijom u Sarajevu.Okružni sud u Beogradu odbio ga je rehabilitirati 2009.godine,za razliku od njegovog komandanta i đenerala.
Izvor:Stav