Alija Nametak bio je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih književnika polovinom 20. stoljeća, čija su djela ostala duboko urezana u kulturu zemlje sve do danas, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).
Nametak je rođen 6. marta 1906. godine u Mostaru ili gradu svjetlosti kako su mnogi književnici opisali hercegovački biser. Tu je završio mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, a studij književnosti tadašnjeg srpskohrvatskog jezika, te francuski i ruski jezik završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega se sa 23 godine preselio u Sarajevo gdje je počeo raditi kao saradnik “Novog Behara”, nešto kasnije i kao profesor u više srednjih škola.
Godine 1945. Nametak je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina zbog sudjelovanja u sarajevskom književnom i kulturnom životu za vrijeme NDH (odležao devet godina). Po izlasku iz zatvora radi kao saradnik Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzičkoj akademiji sve do odlaska u penziju 1973. godine.
Književnim radom Nametak se počeo baviti u ranoj mladosti, najprije objavljivanjem narodnih priča i narodnih pjesama bosanskohercegovačkih muslimana, a zatim kao student počinje pisati novele i pripovijetke i objavljivati ih u književnim časopisima u Zagrebu.
Po dolasku u Sarajevo pisao je u “Novom Beharu”, “Kalendaru Narodne uzdanice”, “Glasniku Islamske vjerske zajednice”, te u brojnim drugim časopisima i novinama toga vremena. Objavio je više zbirki pripovjedaka, novela, putopisa, te nekoliko zbirki narodnog stvaralaštva: narodne epske i lirske pjesme i narodne pripovijesti iz Bosne i Hercegovine.
Umro je 8. novembra 1987. godine u Sarajevu.
DJELA
Bajram žrtava (Zagreb, 1931)
Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937)
Ramazanske priče (Sarajevo, 1941)
Za obraz (Zagreb, 1942)
Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943)
Dan i sunce (Zagreb, 1944)
Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945)
Trava zaboravka (Zagreb, 1966)
Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978)
Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994)