Treba razumjeti mržnju zato što se to osjećanje sa najvećim destruktivnim potencijalom ne pojavljuje tako rijetko.Ne mrzi se nečiji postupak već drugi kao osoba,kao ljudsko biće.Počinje da se mrzi onda kada neko zaključi da je drugi po svojoj prirodi zao čovjek.A da bi osoba mislila da je drugi zao,mora da ga sagleda kroz „trougao zla“:mora da misli da je drugi svjesno i namjerno ugrozio nešto što njoj predstavlja visoku vrijednost,bez ikakva povoda ili opravdanja.I upravo to što se ne nalazi nikakav povod ili opravdanja za tuđe negativno ponašanje,čini da je drugi doživljen kao nerazumljiv,iracionalan—zao čovjek.
Kako zlo ne bi trebalo da postoji,osoba misli,osoba misli da ni zli ljudi ne treba da postoje,da ne zaslužuju da žive.I zato je mržnja povezana sa uništenjem,sa destrukcijom,sa ubistvom druge osobe.Ne samo sa fizičkim drugoga,već i sa emotivnim,psihičkim i socijalnim uništenjem drugoga.
Osoba koja mrzi može da čini onome koga mrzi najsvirepije stvari bez ikakvog saosjećanja ili samilosti.Za nju je drugi dobio samo ono što je zaslužio,misli da su njeni postupci,ma kako bili svirepi,opravdani.Zato je mržnja vrhunac neprijateljskog odnosa jednog čovjeka prema drugome.Potpuna antipatija:što je omrznutoj osobi bolnije,to je onome ko mrzi prijatnije jer je „pravda zadovoljena“.Mržnja oslobađa osobu koja mrzi od osjećanja krivice i za najstrašnija zlodjela jer ona u tim postupcima ne vidi ništa loše—za nju su oni osveta,neka vrsta zaslužene kazne.
Kada mržnju sagledavamo kroz logiku osobe koja mrzi,onda svaka mržnja jeste proganjanje progonioca.Bilo da je riječ o mržnji prema nekoj pojedinačnoj osobi,bilo da je riječ o mržnji prema klasi ljudi,uvijek su omrznuti ljudi prvo doživljeni kao zli progonioci neke dobre žrtve,zbog čega slijedi da njih treba proganjati.
Kao posebno opasnu,mržnju treba razlikovati od drugih agresivnih osjećanja.Iako su mržnja i prezir osjećanja koja dehumanizuju drugoga kao osobu,razlika je u tome da se mrzi koja se smatra zlom,a prezire se osoba koja se smatra bezvrijednom.
Mržnju treba razlikovati i od ljutnje.Dok je mržnja usmjerena ka osobi,ljutnja je uvijek usmjerena ka njenom ponašanju—ljutnja je uvijek zahtjev da neko promijeni ponašanje.I zato dok mržnja i prezir isključuju postojanje odnos poštovanja i ljubavi,pa samim tim isključuju prijateljski odnos,ljutnja je moguća u odnosima ljubavi i poštovanja,u prijateljskim odnosima.Na primjer,ljutimo se na našu djecu zato što tražimo da promijene svoje ponašanje.
Svako društvo u kome tinjaju neprijateljske podjele,od navijačkih do stranačkih,jeste u bolesnom stanju građanskog rata intenziteta koje ga iscrpljuje i sprječava da se razvija.
Autor:Zoran Milivojević