Ova kletva usporediva je sa najžešćim,surovim,mizantropskim kletvama nekih naših susjeda.
Vi u budućnosti možda nećete ni znati šta su to zaštićene zone.
Nažalost mi u Bosni i Hercegovini na kraju XX vijeka dobro smo znali šta ona znače i koju su tragičnu i nesagledivu dimenziju one imale po bošnjački narod.
Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.godine,poslije niza neodlučnosti i licemjerne politike Evropske ekonomske zajednice,a naročito Ujedinjenih nacija,te iste Ujedinjenje nacije uspostavile su u Bosni i Hercegovini nekoliko svojih takozvanih zaštićenih zona.
Pod njihovom „zaštitom“ nalazila se i naša Srebrenica,naša bol neprebolna,naša tragedija koja se dešavala pod okriljem UN i pred jednim francuskim generalom bez časti,pred holandskim bataljonom i pred jednim dinskim dušmaninom bošnjačkog naroda koji je u ime UN posredovao,kođoja,u mirovnim pregovorima.
Tragedija Srebrenice i njenih oko 10.000 žrtava trajno će nas podsjećati na „zaštićene zone“.Zaštićena zona bila je,zapravo,zona u kojoj su Srbi,pod okriljem UN,jednog francuskog generala i jednog holandskog bataljona,mogli ravnodušno ubiti 10.000 civila,žena,staraca,starica i djece.
I ubili su.
Stoga,tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu,a naročito nakon tragedije Srebrenice,jedva da se mogla zamisliti gora,žešća,bezobzirnija i surovija kletva od ove.
Neki vukodlaci sa bosanskih planinskih vukojebina,surovije od Turaka,liječili su svoj zastrašujući genetski kompleks,iživljavajući se nad narodom koji je europskiji i ljepši od mnogih europskih naroda.
Izvor:Najbolje bosanske izreke(priredio Vehid Gunić),TZ 2005.