Hercegovački duhan se preselio u ‘crne kronike’, kao i ministar koji mu je presudio

Duhan

Već četvrtu godinu zaredom nema organiziranog otkupa duhana u Hercegovini čiji je donedavno bio zaštitni znak. Kronike bilježe da je popularna “vaga” trajala pune 123 godine. Koncept koji je razradila Zemaljska vlada na čelu s Benjaminom Kallayjem završio je u poticajnim akrobacijama Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg federalnog ministra poljoprivrede, koji je na zajamčenu cijenu od 3,2 KM za duhan iz hercegovačkih vrtača uveo poticaje po hektaru?!

 

Hercegovački duhan se tako, ostavši bez otkupa, preselio u “crne kronike”, kao i ministar koji mu je presudio. Stoga je iznenađenje spoznaja da Federalni agromediteranski zavod iz Mostara i dalje proizvodi duhansko sjeme. Zašto proizvodi, pitali smo Maria Leku, zamjenika ravnatelja:

“Kao što većina ljudi koji su malo bliži poljoprivredi zna, 1952. formiran je Duhanski institut čiji smo mi sljedbenici, pa je na nama zadatak duhan održati bez obzira na trenutačnu situaciju u kojoj se ta industrijska biljka nalazi”.

 

Nepopularan duhan

“Duhan danas nije baš popularan, osobito među međunarodnim stručnjacima iz oblasti poljoprivrede s kojima se susrećemo. Slično je s vinom te s alkoholnim pićima. Međutim, s gledišta poljoprivrede kao grane, mi smo osjetili potrebu sačuvati nekoliko sorti koje su stvorene u Duhanskom, kasnije Agronomskom institutu, danas Zavodu, za što su zaslužni naši prethodnici, inženjeri. Riječ je o sortama koje su licencirane i upisane na sortnu listu, na kojoj se i danas nalaze. Prije nekoliko godina smo kroz Odsjek za ratarstvo, povrtlarstvo i zaštitu zdravlja bilja uz pomoć Jure Belje, jednog od kreatora tih sorti i proizvođača koji su uspjeli pronaći već negdje zaturena sjemena, obnovili nekoliko proizvodnih linija koje nam služe za proizvodnju hibridnih sorti duhana koje su se nekada sadile u Hercegovini. Jedna od njih je “svijetla Hercegovina SH2”, zatim “visoki Hercegovac”, a od prošle godine imamo i sortu “ravnjak”.

 

Obnoviti sorte

“Ako uspijemo naći sjeme, još ćemo neke sorte obnoviti. Tako svake godine proizvodimo 1 – 1,5 kg sjemena tih sorti koje pažljivo čuvamo.”

 

Ipak, postavlja se pitanje može li se to sjeme prodavati, na što Mario Leko ogovara:

“Ne možemo, zato što je proizvodnja monopol države i postoje definirani propisi. Taj proces podrazumijeva da legalni, registrirani otkupljivači duhana trebaju biti distributeri sjemena! S obzirom da su rat i poraće duhanske stanice u Hercegovini doveli do propasti, nemamo registriranoga otkupljivača koji bi sjeme mogao legalno prodavati proizvođačima koji bi imali obvezu proizvedeni duhan predati otkupnoj stanici. To je taj ciklus nadležnosti koji se danas u Hercegovini ne može postići, jer nemamo otkupljivače. Bez obzira na to, smatramo da sjeme moramo održati i nadamo se da će se pojaviti i otkupljivači, kako bismo na legalan način prodavali sjeme koje sad samo održavamo”, kaže Leko.

 

Nisu samo proizvođači sjemena, poput Zavoda, na mukama nego i proizvođači koji nemaju kome predati proizvedeni duhan, pa se snalaze na razne načine prodajući duhan na tzv. malu vagu, što se opet kosi sa zakonskim propisima. Tako pune rubrike crnih kronika zbog krijumčarenja na koje oni tako ne gledaju.

Vecernji list, Ljubuski.info

1932 Posjeta 1 Posjeta danas