(…)Međutim,sama klima s primorskim karakteristikama ne bi mogla učiniti ovu dolinu tako bujnom i plodnom.Jer,ljetne suše i u ovom kraju potraju ponekad i po šest mjeseci bez kapi kiše.Sunce tada sve sprži i kraj postaje sagorjela pustinja svugdje ne stiže voda.
Međutim u ovoj dolini rijeka s pet imena,čini čuda.Svaka kap njene vode,ujedinjena sa sunčanom toplinom vrelih ljeta i blagom klimom,daje život i bujnost ovom kraju.Zato narod vodu ove rijeke zove „hairli voda“-voda koja donosi sreću.
Vrlika-Matica,pošto ponire i prođe kroz brdo Pećnik,ponovo izvire ispod ovog brda u mjestu Peć-Mlini i to kao nova rijeka-Tihaljina,pa teče vrlo kratko „sama“ sve do blizu sela Klobuka gdje joj se pridružuje bogatstvom vode jedno mlado,novo vrelo-Klokun.Klokun je vjerovatno najmlađa rijeka u Yu.Nije bilo te rijeke sve do početka 19.stoljeća kada je jednom ovaj kraj zadesio jači zemljotres.U predjelu zapadno od sela Klobuka dotad je postojalo duboko jezerce uvijek puno vode,ali malene površine-svega koju stotinu kvadratnih metara.Međutim,poslije ovog potresa,jezerce je nestalo-od tada su tu bašče-ali se nešto niže od tih bašča,pod brdom,pojavio nov vrlo jak izvor—Klokun.
Mjerenja hidrologa u novije vrijeme utvrdila su da je to vrelo jedno od najjačih i najbogatijih vodom u čitavoj Bosni i Hercegovini.Tu naglo izvire čitava jedna rijeka vrelom iz koga kulja oko 4.000 litara vode u sekundi.Starac Grgo Bojko iz Vitine koji je doživio 103 godine i umro 1919.godine,pričao je da je čuo od svojih starijih kako je to vrelo izbilo nešto prije njegovog rođenja.U početku vrlo je bacalo vodu u visinu kao gejzir,ali se poslije smirilo.To vrelo je dosta široko grotlo,iz koga klokinja voda u mnogo klokuna i mjehurića,zbog čega mu je narod i dao ime Klokun.Mjehurići neprekidno izviru a u grotlu nema riba.(Ovo može biti i zrak izbacivan odnekud iz dubine pritiskom,a može biti i metan i ugljikovodik.Grotlo je puno vodene trave.Dubina grotla je znatna i voda izvire ključanjem s hiljadama mjehurića,kao u nekom ogromnom loncu na vatri).
Klokun teče kroz polje svega nekoliko stotina metara,pa se ulijeva u Tihaljinu.Nešto niže,u selu Klobuku,Tihaljina opet mijenja ime i zove se:Mlade.Ovim imenom narod je prozvao rijeku jer se „pommladila“ kad joj je iskopano novo dublje korito,da ne plavila polja i divljala.Pod ovim imenom rijeka teče nekoliko kilometara na istok.Na mjestu Parilo,kod sela Otoka,blizu Vitine,od rijeke se odvaja—rastače—jedan njen dio,čitava rječica koja teče na jug,prema dalmatinsko-hercegovačkoj granici.Njen tok iznosi sedam do osam kilometara.Ovu rječicu narod zove Rastok,a ponire u ponore.(Pošto prođe kroz jedno ili dva brda,ona ponovo izvire u Dalmaciji i teče do mora vjerovatno do luke Ploče).
Rijeka s pet imena zove se Mlade do mosta kod sela Humca,dokle je izvršena regulacija.Na tom dijelu narod je zove i „prokop“.A od mjesta dalje zove se Trebižat.Priča se da je ovo ime dobila po tome što tri puta „biži“ u zemlju—ponire.A sigurno je da ponire i više puta,jer su to vjerovatno vode zapadne Bosne,koje izbijaju niže Imotskog kao Vrlika i Suvaja,te kod Lištice kao Lištica,a zatim opet poniru.Računa se da je Klokun u stvari dio Lištice(rijeke),koja teče sjeverno od Ljubuškog polja,uporedo s njim.
Neki hidrolozi tvrde da sjeverno od Ljubuškog polja teče čitava jedna jaka povremena podzemna rijeka od koje se odvajaju i izviru u ljubuškom kraju Vrioštica kod Vitine i tri vrela Studenčice kod sela Studenaca.Te rijeke su pritoke petoimene rijeke VRLIKE-MATICE-TIHALJINE-MLADE-TREBIŽATA.
Izvor:Kronika o Ljubuškom kraju,(Ljubuški,1974)