NAPOMENA:Ova balada “po humanosti i ljepoti kompozicije može se postaviti uz bok „Hasanaginici“.Ova lirska tvorevina na potresan način opisuje konflikt majčinske ljubavi s porivima ženskog srca,željna zaštite i milovanja.Pjesma ima tragičan kraj kao i „Hasanaginica“.(S.B.)
Budim gradi beže Bajram-beže,
Budim gradi devet godin* dana.
Kad je skoro Budim sagradio,
Otišće se stina od Budima:
Izletila na novu čaršiju
I ubila bega Bajram-bega.
Osta mlada Bajrambegovica
Sa jedinkom Smajom siroticom.
Svi joj bezi na pendžer dolaze,
Naposljetku Moriću Alaga:
„Hajde,dušo,i povedi Smaju“!
Privari se Bajrambegovica,
Ona podje i povede Smaju.
Kad su bili na polju zelenu,
Rasplaka se Smajo sirotica.
Tješila ga milostivna majka,
Ne smije mu dojke izvaditi,
Već ga tješi s ruku prstenima,
Ničijem ga utješit ne može.
Razljuti se Moriću Alaga,
Uze Smaju po svilenu pasu,
Pa ga baci bademu na granu,
-I govori Moriću Alaga:
„Spavaj,Smajo,tude do vijeka!“
Kad su bili na prvom konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Vjetar puše,mojim Smajom njiše,
Misli Smajo,da ga lila majka.
Tude kuka ptica kukavica,
Misli Smajo da mu pjeva majka“.
Kad su bili na drugom konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Sad po Smaji bijeli behar pada,
Misli Smajo,pokriva ga majka“.
Kad su bili na treće konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Sad po Smaji medna rosa pada,
Misli Smajo,da ga kupa majka.
Badem drvo,svini zemlji grane,
Da mi Smaju sunce ne oprži“!
To izusti i dušicu pusti,
I umrije,žalosna joj majka.
Izbor:Kemal Mahić