SJEĆANJE NA ALI FEHMIJA DŽABIĆA

ibrahim-kajanAko je za života prognan iz domovine,zbog toga što ju je ljubio iznad svega i za nju se borio,onda treba „ukinuti“ progonstvo njegovog groba.Uskoro će,prisjetimo se,100 godina kako se njegov mezar nalazi među pustim mezarima na stambolskom Fatihu.U vrhu je zaslužnih ljudi.Mejitu je bilo ime Ali Fehmi Džabić.

Sin je mostarskog muftije Ahmeda-Šaćira,a unuk muftije blagajskog Ali-Fehmi Džabića.Od rođenja,1853.,rastao je u,doslovno,kući znanja.Uz oca,učili su ga Arif ef.Kajtaz i muftija Karabeg,čiju je nasilnu smrt morao dramatično doživjeti i pamtiti kao životno i historijsko iskustvo na kraju turske uprave i početka austrougarske.

Vidio je kao mladi profesor u medresi kako se svijet mijenja,kako je politika dvolična i kako su austrugarske proklamacije o jednakosti ljudi-prazne riječi na papiru.Vidio je kako narasta plima nesretnih ljudi koji u svojoj domovini više ne vide svoj opstanak:iseljavaju u Tursku,napuštajući svoj toprak.Šta može mladi muderis u malom Mostaru?

Smrću njegova oca 1884.,muftije,mostarska ulema ne traže drugog muftiju-osim njega,Ali Fehmija Džabića,sina Ahmedova.Tek mu je 30 godina.

Promatra „šta se radi od njegova ummeta“,čita Štadlerove,nadbiskupove,agresivne pozive muslimanima u „vjeru koja spašava“,a biskupima pravoslavnima,pridodaje encikliku pape Leona XIII „Praeclera testimonia“ diktirajući im „da se pomire i sjedine s Rimskom crkvom“,jer je „vrijeme blizu“…

Iz cijele BiH pristižu glasovi o „nestanku“ i „otimanju“ mladih muslimanki i muslimana,čak i udatih žena-pa pokrštenih i na druga mjesta prebačenih…najčešće s „tragom izgubljenim“.

A da će se to desiti i u najbližoj blizini samog muftije Džabića,u njegovom komšiluku uz imanje i svoju kulu u Vrapčićima-niko nije mogao povjerovati!Mostarom je 3.5.1899,pukao glas o „nestanku malodobne Fate Omanović,kććeri Osmanove“.Kako to nije prvi slučaj otmice pripisan crkvenoj umiješanosti(kada je oteta Saja Đukić u Blizancima,1881.),potraga je usmjerena na te adrese-i sumnje su se pokazele tačnim.Mostarom se,poput požara,valjala prijeteća lavina;za Džabića to je bio znak za izlazak na političku pozornicu!

U gradskoj kiraethani,u prisustvu muftije,održan je 5.maja skup koji će,neovisno o samom slučaju,utjecati na modernu političku profilaciju BiH.Izabrani Egzekutivni odbor od 12 članova na čelu s Džabićem,svoje zaključke će predočiti mostarskom načelniku,a on sarajevskoj vladi…Političko klupko zamalo će izbaciti i dvije predstavke-jednu ministru Kalaju,a drugu caru Franji Josipu II.Od konkretnog „ataka na islam“,prvi put se lansiraju optužbe o nizu nepravdi koje trpe muslimani od strane vlasti,s proširenom listom zahtjeva.Traži se izdvajanje hercegovačkog vakufa od bosanskog kojim bi upravljao Vakufsko-mearifski sabor,traži se uspostava posebnog odbora koji bi nadzirao programe i nastavu vjerskih škola i islamski vjeronauk u državnim školama.

Iz bunta i „političkih papira“,“Džabića pokret“ je postao-bošnjački politički pokret!U zapetljanoj političkoj igri i nadmudrivanjem s Austro-Ugarskom,s unutrašnjim,međubošnjačkim neslaganjima osobito s Džabićevom pragmatičnom suradnjom s političkim srpskim krugovima(budući da su se i Srbi borili za vjersku i prosvjetnu autonomiju),muftija 1902.godine odlazi na „konsultacije s Mešihatom u Istanbul“.Traži odgovor na ono vječno pitanje naroda u tjeskobi:Šta da se radi?Beč,kratkovido,borca

nenasiljem,proglašava nepoželjnom osobom i zabranjuje mu povratak u domovinu.Da,tako je Džabić izgubio svoj Mostar i svoju Bosnu i Hercegovinu.Umro je u Stambolu g.1918.

Pa ipak-Džabić je pobjednik.Iz njegova pokreta formirana je g.1906.Muslimanska narodna organizacija,s Alibegom Firdusom na čelu.S Alibegom,prvim predsjednikom Bosanskog sabora g.1910.Tu je i jedan mladi političar,učenik učenod Džabića,imenom-Husaga Ćišić.

Autor:Dr.Ibrahim Kajan

2210 Posjeta 3 Posjeta danas