„ŽENSKA DŽAMIJA“-DŽAMIJA MOJE NENE

Kemo_naslovnaČitajući na stranicama www.ljubusaci.com tekstove „Naš cilj nije da budemo pokopno društvo nego zajednica koja će revitalizirati postojeće objekte“ i „Danas smo dobili nekoliko slika sa Prilaza“,bio sam fasciniran prošlošću ljubuških muslimana.Posebno uzbuđenje sam doživio kvalifikacijom džamije na Prilazu,kojoj su narod i vjernici dali ime „Ženska džamija“.Čitajući literaturu iz islamskog naslijeđa u svijetu te u Bosni i Hercegovini,zamjetio sam da je naziv „ženska džamija“ nesvakidašnji.Pored Tadž Mahala u Indiji,džamije Esma hanume u Jajcu i Ljubuški sibjan je odao priznanje našim ženama,koje su naše majke,nene,sestre,tetke,hale,strine…darujući nazive koji su nabrojani itekako zaslužili.Dakle,ne radi se samo o mojoj neni,nego o svim ženama koje su živjele i pohodile „žensku džamiju“ na Prilazu.

To je Ljubuški!To su pripadnici islama u Ljubuškom!To je odgovor,prije 152.godine,kritičarima islama koji šire pošast i mržnju kroz „civilizaciju“ navodeći da su žene u islamu neravnopravne i svedene u kategoriju robinja i sluškinja muškaraca.

Pripadnici islama u Ljubuškom,zvani muslimani,proporcionalno prema broju vjernika,nadišli su brojke i dali muslimanskom naslijeđu više nego neke druge zajednice koje su brojčano bile „jače“ i brojnije.

IZ Ljubuški je imala i ima džamije(7).

IZ Ljubuški je imala muftiju.

IZ Ljubuški je imala članove Rijaseta i Mešihata.

IZ Ljubuški je dala nekoliko sudaca šerijatskog prava.

IZ Ljubuški je izrodila nekoliko desetina hadžija.

IZ Ljubuški je imala medresu,mekteb,mesdžid.

IZ Ljubuški je imala i ima musallu(kao Mostar i Konjic).

IZ Ljubuški je iškolovala dvojicu hafiza.

Gdje bi bio kraj da je IZ Ljubuški imala reis ul-ulemu.Možda bi taj zenit bio postignut da je više djece bilo upisivano u medrese i kasnije na FIN.

Džamiju na Prilazu je izgradio hadži Sejjid Mehmed Emin ef.Krehić(1864).Njegov mezar se nalazi u haremu džamije Žabljak.Njegova supruga Duda,rođena Fazlinović je sagradila čatrnju pored džamije.U ovoj džamiji klanjani su samo noćni namazi(bez električnog osvjetljenja).

Čitajući navedene tekstove podsjetio sam se rodne kuće moje nene-„majke moje majke“.“Ženska džamija“ se nalazila u neposrednoj blizini kuće Muhameda i Zibe(rođ.Osmić) Mujezinović,sada u vlasništvu djece Džemala(Džeme) Muminagića.Preko puta njihovog doma je monumentalna Hadžalića kuća(u ostacima) u kojoj je prema kazivanjima Mehmedalije Mahića prenoćio vezir Osmanskog carstva u drugoj polovini XIX stoljeća.

Muhamed i Ziba Mujezinović su podarili islamskom ummetu i sebi djecu:

Arza-tur.Arzu-„željena“

nena

Habiba-ar.Habiba-„Dragana“,“Voljena“,“Mila“

Zaim-tur.“vođa“ i njegov sin Hajrudin(tur.Hayruddin(dobro vjere islama).

Arza i Habiba su odrasle skupa i vjerujem da su u „ženskoj džamiji“ na Prilazu izgovorile temelj vjere islama:“Kelimi šehadet“ koji je prvi šart islamske vjere.

Vjerujem da su se „okupale“ i „čiste“ ušle u islam izgovarajući šehadet uz dva svjedoka:

„Ešhedanu La illahe ilallah

Ve ešheddu enne

Muhammeden abduhu ve resuluhu“

„Okupane“ su i otišle sa ovozemaljskog svijeta.

Arza se udala za Memišagu Mahića na Gožulj.U njihovom braku je rođeno troje djece:

Mahić MehmedAlija(1905-1987)

Mahić Hurma(1900-1974)

Mahić Rezak(1910-1970)

Moja nena Habiba se udala za Mustafu(Mujagu) Lalića podarivši ovom svijetu i sebi četvero djece:

Lalić Nura(1920)

Lalić Mehmed(1922)

Lalić Zajim(1926)

Lalić Ahmed(1930)

Brat Arze i Habibe je imao jednog sina-Mujezinović Hajrudina.U jednom od talasa iseljavanja u Tursku,nakon dolaska A-U vlasti,Hajrudin je završio u Izmiru pod imenom Hajretin Genen(Ostali podaci nepoznati).

Ono što je naučila o islamu,moja nena Habiba je naučila od svojih roditelja,u svome domu i u „ženskoj džamiji“ na Prilazu.Sve naučeno je prenosila na mene,pošto sam prvih dvadeset godina,kao prvi unuk,proživio sa njom(Lalića kula-Stuba).Za to vrijeme abecedu islama,ibadete i molitve sam prolazio kao njen jedini i najbolji učenik.Gledajući u mene kao dječaka dobivala je snagu da izdrži sve napore svakodnevnog života u odsutnosti svoje djece.

U svim oblicima jedne vjerujuće osobe i sam sam učestvovao.Naravno ne u potpunom kapacitetu ali dovoljno za jedno dijete.

Išli smo skupa na tevhide,mevlude(Gožulj,Gradska),mukabele,27-noći,teravije,postili,“nadošivali“sate,radovali se Ramazanu i Bajramu,akšamu i sabahu,sehurima,postu i bajramskom jelovniku,učili,klanjali i činili sve ono što se očekuje od iskrenog i odanog vjernika.Vjerujem da je moja nena učila dove za svoga unuka,da poživi,da završi „škole“,da bude zdrav i zadovoljan kroz svoj život.

Danas,smatram da je Allah dž. uslišio njene svakodnevne molitve.

Nikad joj ne mogu zahvaliti za ljubav!

I sada je prati moj blagoslov koji je jači od zaborava.

Sjećanje je vječnost!

Zahvaljujući kućnom odgoju Muhameda i Zibe Mujezinović i „ženskoj džamiji“ na Prilazu vjerujem da moja nena Habiba šeta džennetskim vrtovima i da je i dalje iskreni vjernik ko i onda kada je prvi put izgovorila „Kelimi šehadet“!

Dvije sestre,Arza i Habiba su krenule prema Istoku i završile na mezarju Zorbinovac,preko Gožulja i Lalića kule.

Vratile su se iskonu!

Draga moja nena!

Kemal Mahić

2182 Posjeta 1 Posjeta danas