Admir Delalic, rodom iz Ljubuskog, zivi u Mostaru, prosirio je opus svojih djela. Ovih dana iz stampe je izasao njegov novi roman “Odluka”. Prenosimo njegov intervju koji je objavljen nedavno:
Čitalačka publika u regiji, a i šire već duže vrijeme je upoznata sa pisanjem Admira Delalića. Do sada je objavio zbirku poema, „Sokak sreće“. Poslije prve promocije, u Mostaru, zapažene su dobre reakcije i prihvaćenost njegovog djela. Recenziju „Sokaka sreće“ i Delalićevog drugog djela potpisao je Ferid Muhić, član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, nazivajući autorov prvijenac „pjesničkom flotom“, a njegov drugi rad slojevitim književnim djelom.
• Otkud želja za pisanjem i šta Vas je motiviralo za književni rad?
– Mislim da svaki pisac, prije svega, piše za sebe, svoju ličnu perspektivu kroz koju sagledava sebe i svoj pogled na svijet. Motivi su uvijek u čovjeku, oni su često za ili protiv nas. Takva je stvar i sa knjigama, s poezijom, kada na papir spustimo ono što iskrimo u svojim dušama i emocijama. Pisac što misli, i napiše. Vjerujem da nisu u prednosti zbog toga. Zato sam želio da moja prva knjiga, „Sokak sreće“, ima baš takav naziv. Ljude u svoje duše trebamo pustiti kada smo sretni, baš kao goste u kuću. Poezija je kao posjeta duši pisca.
• Recenzent prve knjige, Ferid Muhić, Vašu prvu zbirku nazvao je ‘pjesničkom flotom’, naglašavajući na samom početku:„Odavno se nije ukazala ovakva flota na pjesničkoj pučini! Admiral Admir Delalić, plovi sa tri karavele.“ Možete li nam reći nešto o tome?
– Recenzija akademika Muhića jeste bila poseban vjetar u jedra mojoj poeziji. Zbog toga sam, moram priznati, jako ponosan i zahvalan. Tri karavele su tri ciklusa pjesama u zbirci „Sokak sreće“. One su različite tematski i stilski. Smatram važnim da autor u svojoj prvoj knjizi pokaže svoj pjesnički zamah i širinu. To jeste rizik, ali pisanje možemo gledati kao plovidbu morem. Lakše je uz jednu karavelu.
• Mnogi autori se često odlučuju, i određuju u pisanju, strogo se držeći poezije, ili proze. U Vašem primjeru to nije slučaj. Već smo na različitim portalima imali priliku čitati i Vaše priče. Bavite se pisanjem proze i najavili ste da uskoro izlazi iz štampe Vaš prvi roman, „Odluka“.
– Svako djelo, baš kao i sam život, govori o čovjeku, tako i „Odluka“. Kao i svaki autor, intimno, romanu sam prišao kao djelu koje će biti nešto najbolje od mene. Upitao sam sebe – kada bi znao da više nikada ništa nećeš napisati, i da kažeš svijetu što imaš, kako bi izgledalo to djelo? Na svjetlo dana uskoro izlazi roman „Odluka“. Dobro je kada o djelu govore autori, iz svog ugla, koji je možda subjektivan, ali najbolje je kada govore književna kritika i čitatelji. Oni će najbolje reći, kao i sud vremena, koji svemu podari pravu mjeru i vrijednost.
• Govoreći o Vašem romanu, profesor Muhić naglašava: „Roman „Odluka“ Admira Delalića predstavlja slojevito književno djelo, sa više stratifikacijskih nanosa i multipliciranim perspektivama. Može se, sa podjednako dobrim argumentima, čitati i kao psihološka studija, i kao hermeneutička rasprava iz moralne filozofije, kao neka vrsta krimi-romana, ali i kao stilske vježbe na temu ljubavne drame. Ovako širok dijapazon legitimnih i u osnovi ravnopravnih recepcija romana, naknadno potvrđuje i potencira književnu vrijednost narativne strategije koju je primijenio Admir Delalić“. Odakle nadahnuće za ovako slojevito književno djelo, i zašto baš „Odluka“?
– Knjige piše život – on nam uzme ili podari i dah. Svakoga od nas, u slojevima, kakva je upravo duša, zapljuskuju naše želje, strahovi, odluke, nade, ljubavi. Svijet je stvoren iz jedne cjelokupne drame, a opet iz Njegove ljubavi. To je za mene nadahnjujuće. I stvaranju je prethodila odluka, bez obzira koliko katarze nosila u sebi. U tom prostoru se nalazi roman „Odluka“. On je govor o duši čovjeka, o toj tajni koji su mnogi pokušali odrediti, ali nisu opet mnogo rekli. Koliko je ljudi, toliko je i odluka, ili slojeva, kako god hoćete. Vidite, neke odluke odlučimo mi, a druge, same za sebe, odlučuju za nas.
• Kada možemo očekivati promociju Vašeg romana?
– Promociju romana „Odluka“, nadam se, ako sve bude prema planu, održat ću u Sarajevu do kraja ove godine. To će biti odlična prilika da se sarajevskoj čitalačkoj publici predstavim i sa zbirkom poezije „Sokak sreće“.
• Danas se često zloupotrebljavaju riječi u društvenoj zbilji. Kakav to utisak ostavlja na Vas?
– Ovo je vrijeme toksičnog okruženja. Imamo zatrovan zrak, zemlju, vodu i hranu. Nije izuzetak govor, a svakako ni riječi. Riječ je otrov i lijek. Uzmite pet riječi, loših riječi, iskombinujte ih, po krivopisu zla, i dobit ćete otrov.
Ljudi su danas naprosto otrovani riječima kojima su silom prilika izloženi. U takvim okolnostima i umjetnost neminovno strada, ma koliko se trudili da to ne primijetimo. Ljekovite riječi, kao i ljekoviti ljudi su u deficitu, nedostaju kao čist vazduh, zemlja, voda hrana. I moja izloženost lošim vijestima, lažima, zlu svake vrste koje koristi govor za manipulaciju, stvara sve snažniju potrebu za povlačenjem. Ipak, zbog vjere u dobro i lijepo, ne odustajem, svjestan potrebe da ovaj svijet i ljudi u njemu treba meni, baš kao i ja njima.
• Šta biste poručili mladim ljudima, naročito budućim piscima i autorima?
– Moj posao prosvjetnog radnika učinio je da dobro razumijem izazove pred kojima se nalaze mladi u ovome vremenu. Izloženost medijima stvara u njima napetost – koliziju između onoga kako jeste, i kako bi trebalo biti. Mladim poručujem da nikada ne odustaju od sebe, i da uvijek znaju da postoji neko pored njih kojima je istinski stalo do njihove sreće i uspjeha. To su pravi prijatelji, roditelji prije bilo koga. Ako je jedno krilo uspjeha znanje, a drugo mudrost, onda je tijelo uspjeha prijateljstvo. U neuspjehu i nesreći, čovjek je često sam. Zato je važno da znaju kako imaju podršku.
Mladim piscima mogu poručiti da uvijek slijede sebe, svoju potrebu za savršenstvom. Neka budu neponovljivi. Nema potrebe da bilo kome udovoljavaju, osim svojoj želji za perfekcijom, a ona je sami dar od Boga.
Izvor: Al Jazeera, pise Hadis Kurtovic