SABIT MILINKIĆ: Porodica,zbjeg

 

izbjeg

Toga je dana grmjelo i sve ličilo

na vrijeme pred konačnu oluju

 

Mi curice smo motale haljinice

a mati prebirala po zavežljaju

mrvice i raspoređivala uspomene

 

Govorilo se da treba nekuda micati

a ni spomena koliko dana

i gdje ćemo živote svoje iskrcati

 

Otac je gledao kroz prozor

pa u nas,pa prelijetao horizonte

svjetlicom munje,i kršio ruke,više

od brige a manje od tereta na leđima

 

Krenuli smo,ostavili stoku,

kuću i zemlju,trebalo je prijeći

ravnicu,guste šume su bile

na domaku,malo su nas nosili

a često za ručice vukli

 

Dan je već bio na izmaku

S nama je putovao strah

 

Tumarali smo cijelu noć

po mraku,u zoru se

okupljalo na palučku

kroz gustu maglu su

mahali splavari,a niko

nije govorio o rastanku

 

Preuzeli su nas neki

ljudi,doviknula sam:

babo hajde i ti s nama

 

Doći će babo za vama

-i glas je bio sve dalji

 

Izvor:Sabit Milinkić:Kofer,SA 2014.

Izbor:Kemal Mahić

 

1373 Posjeta 1 Posjeta danas