Ko još uopće zna za Muberu Mujagić?!
Da li je iko iz (neo)komunističkih ili „nacionalnih“ političkih stranaka, nacionalnih akademskih zajednica i društava, čak iz vjerskih zajednica ustao pa rekao: – Dajte, molim Vas, odstranite iz lektira na Balkanu djela koja vrijeđaju islam, muslimane, Bošnjake i Bosnu? Nažalost, niko!
Da, učinila je to bošnjačka pjesnikinja Mubera Mujagić – neka je rahmet njezinoj plemenitoj duši. U pismu kojeg je 80ih godina poslala beogradskom NIN-u tadašnja profesorica srpskohrvatskog jezika tražila je da se iz školskih udžbenika izbace stihovi Petra Petrovića Njegoša i Ivana Mažuranića. Smatrala je da stihovi Gorskog vijenca i poeme Smrt Smail-age Čengića vrijeđaju muslimane. I na sastanku podružnice pisaca Sarajeva i Aktiva saveza komunista u povodu rasprava o nastavnim planovima i programima književnosti za osnovne i srednje škole izjasnila se profesorica Mubera protiv Njegoševog Gorskog vijenca i spjeva Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića. U ispovjesti za beogradski nedeljnik Intervjua (januar 1985.) objasnila je kako pri tome nije bila isključiva, kako je kao zamjenu predložila Njegoševu Luču Mikrokozmu!
-Stojim iza svojih riječi, s razlogom i obzirom da je najmanja posljedica lošeg vaspitnog utjecaja tih djela na mnoge generacije upotreba riječi kao bula, Vlah, Turčin, u odnosu na teže ekscese koji se mogu javljati, naročito u višenacionalnim sredinama.Na svojoj sam koži osjetila agresivnost nacionalista raznih boja i ometanje rada i života, te štampanje Zbornika stvaralaštva mladih Tito-Sloboda-Domovina koji sam pripremala godinama, da bih ga objavila u autorskom izdanju (onemogućena da nađem izdavača). Učenik koji je htio spriječiti ekscese i spletke nacionalista oko te knjige strpan je u ludnicu, sa časa, bez znanja roditelja – napisala je profesorica za Intervju.
I pitala da li se može negirati mišljenje profesora Aleksandra Kreške koji je u svom pismu pod naslovom “Van s Njegošem iz škole“ apelovao da se Gorski vijenac i Smrt Smail-age Čengića izbace iz školskih programa, citirajući samo pojedine stihove Njegoševe, kao dokaz i razlog:
-Nekrstu se gore usmrđeše…odža riče na ravnom Cetinju…zaudara zemlja Muhamedom…kako smrde ove poturice… Ako se nekima kosa diže na glavi zbog mog prijedloga, ima ih više kojima se kosa diže zbog ovakvih stihova – napisala je Mubera.
Smatram, objasnila je, da kod neuke djece i neadekvatnih interpretacija ovih djela u takvom ranom uzrastu može da stvori animozitete prema drugim ljudima i narodima, sa zabludama, utoliko prije što kod nas postoje zablude i nimalo nisu rijetke identifikacije između Turaka i muslimana, pa još ti tadašnji Muslimani treba da “iskupljuju grijehe za onih 500 godina pod Turcima“.
-Takva etička poruka djela nije uredu. Na takvim se porukama mogu da uče svi budući nacionalisti raznih boja, reagujući utukom na utuk. I takvih je pojava bilo iz bliže prošlosti. Moja je intervencija išla samo u tom smjeru – objašnjavala je profesorica Mubera svoje namjere.
I kako je završila Mubera?
Nakon tog pisma NIN-u, nastala je ideološka haranga na Muberu. Morala je napustiti školu u kojoj je predavala. Praktično, našla se na ulici. Na nju se digla kuka i motika Jugoslavije, posebno kvazipisci iz istog naroda iz koga je potjecala! (Pomoć joj je pružio jedino rahm. Adil-beg Zulfikarpašić, koji je tada živio u Cirihu.)
Četiri godine prije nego će maja 2008. umrijeti, Mubera Mujagić živjela je u teškoj bijedi u Sarajevu bolesna,gladna, bez struje, vode, grijanja, telefona, penzije, zdravstvenog osiguranja i novca. Ne bi tu bilo ništa čudno da Mubera nije bila profesorica književnosti, poetesa i autorica 14 knjiga, članica Evropske akademije nauka, dobitnik četiri Velike zlatne medalje i trofeja Italije. Na njenu dženazu niko iz Društva pisaca BiH nije došao.
Da li se ijedan Bošnjak sjeća te velike duše i pjesnikinje?
Da li joj je iko ikada odao priznanje za tako velik i human gest?
BILJEŠKE O POETESI:
Mubera Mujagić rođena je 29. septembra 1943. u Sarajevu, gdje se i školovala na Pedagoškoj akademiji. Filološki fakultet diplomirala je u Beogradu 1982. i zaposlila kao nastavnik – profesor srpskohrvatskog jezika.
Objavila je 1973. svoju prvu zbirku pjesama “Trenutak sa dva postojanja”, za koju je dobila nagradu za najbolju knjigu poezije te iste godine na bosanskoj republičkoj manifestaciji “Trebinjske večeri poezije”. Pokrovitelj manifestacije bila je Akademija nauka i umjetnosti BiH, ali i druge republičke, društveno-političke i kulturne institucije. Već od prvog pojavljivanja slijede prevodi na strane jezike: engleski, njemački, talijanski, turski, grčki, albanski, makedonski, bugarski, francuski, slovenski, danski pa i azerbejdžanski pri Tagore Institute of Creative Writing International u Madrasu (Indija).
Godine 1988. izlazi kompilacija njenih pjesama na engleskom jeziku. Tagore Institute je također uvrstio nekoliko njenih pjesama u svoje svjetske antologije pjesnika kao, naprimjer, u Antologhy of Poetesses of the World. Njena poezija se pojavila na grčkom jeziku u antologiji pjesnika Jugoslavije.
Zbirka Pjesme objavljena je na talijanskom jeziku u Napulju 1984. pod naslovom Slutnja kao govor. Ušla je u natječaj za nagradu Evropske akademije i dobila veliku zlatnu medalju.
Godine 1985. postaje član Akademije i biva izabrana među 24 visoka evropska intelektualca i sa zvanjem konzul akademik za BiH.
Godine 1986. ponovo je dobitnica Velike zlatne medalje u okviru natječaja – velika nagrada Mediterana i velika nagrada zvijezde Evrope pri Evropskoj akademiji.
Na osnovu prve književne evropske nagrade od Senata akademika Evropske akademije, uz titulu akademika konzula za razvoj etičkih i kulturnih vrijednosti naroda Evrope, izabrana je za počasnu ličnost, jedina iz BiH i bivše Jugoslavije među nekoliko žena iz svijeta: vladara, umjetnika, evropskih državnika, senatora, generala i uvaženih ličnosti iz Evrope.
Dobitnik je još tri evropske medalje, znači ukupno šest i trofeja Italije kako za poeziju tako i za esej, književnu kritiku u sekciji akademika Odsjeku mudraca za esej Poezija i sloboda na francuskom jeziku.
Osim knjige poezije Trenutak sa dva postojanja, objavljene 1973. u “Svjetlosti” u Sarajevu, štampana joj je i knjiga poezije Budi drveće pod nebom u Bošnjačkom institutu i Cirihu 1987. godine. Također je objavila i antologiju Izbor stvaralaštva mladih (poetskih, muzičkih i likovnih radova učenika svih republika i pokrajina) pod naslovom Tito-sloboda-domovina 1979. godine.
Kao nastavnica književnosti i jezika animirala je učenike na stvaralački rad, patriotizam, bratstvo, ljubav prema kulturi, školi i umjetnosti te je za tu knjigu dobila velike pohvale javnosti kao i zahvalno pismo Tita i mnogih institucija.
Knjiga pod naslovom “Ogledalo od magle” štampana je 2000. godine u trojezičnom izdanju – na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku, a 2001. godine izbor poezije pod nazivom “Potop šutnje” u dvojezičnom izdanju – na bosanskom i arapskom jeziku. “Bosna u meni” naziv je knjige koja je u štampi. Također, ima desetak pripremljenih knjiga za štampanje, među kojima je izbor pjesama na slovenskom jeziku Antologija bh. poezije.
Mubera Mujagić bila je učesnik međunarodnih, saveznih i republi- čkih književnih manifestacija, simpozija, kao pjesnik prevodilac i esejista, književni kritičar, a njezini radovi prevođeni su i objavljivani u međunarodnim i našim antologijama.
Bila je žena godine 2003. u Americi.
vrelo: focanskidani.wordpress.com
Bosnjaci Hercegovine