VEID DELALIC
07 01 2018
Zakovao se pogled moj
za dolinu tvoju.
I prelijepu riječnu zmiju,
dole u podnozju tvome.
Na zidinama Stjepanovim u nosnicama vrijesak, kadulja i komadic bure koju sunce miluje.
Još poneka kuca demire čuva.
I tepsije, i sinije.
I dudec jos na saransek miriše
u djetinjstvu mome.
Mnoga su srca prepukla za tobom
ko kamen sivi što se ljetom przi.
Sanjam ruke smolave od duhana,
mliječka zadule smokve,
što nestašno djetinjstvo je ubra.
Usne mi modre od murve,
a slane od juzine sa mora.
Na topraku majka zasadila zambak i necu da ga berem.
Ubrao sam ljutun šiban mrazom.
Sladak ko povratak domu svome.
1852 Posjeta 1 Posjeta danas