„NIŠTA NIJE NIKLO IZ NIČEGA“(D.Gubin)
Posljednje što mogu da uputim našem Duli Alendaru su pisane riječi koje sadrže poštovanje i respekt prema Dulinom putu od najranijih dana njegovog života prepunog obrata,energije,“života“isprepletenog borbom za egzistenciju…
Kada je njegov biološki otac dao „ostavku“ na članstvo u svojoj familiji,njegova majka Nuna rođ.Jakić se našla na ivici katastrofe sa troje djece:Sanija(Enisa),Ibrahim(Ibra) i Abdulah(Dulo).
Trebalo je prehraniti troje djece i izvesti ih na „pravi put“.
Nuna se zaposlila u Općinskom sudu Ljubuški i dok je živjela uspjela je izvesti troje djece iz siromaštva i prijetećeg stanja „ništavila“ ostavljene porodice.
Ali postoje odrednice „humanum et divinum“(ljudsko i Božije) koje su „utirale“ put napuštenoj djeci.
E onda dolazi društvena aktivnost braće Ibre i Dule koje primjećujemo u izviđačima,na radnim akcijama,gimnastičkim treninzima u DTV-„Partizan“,u formiranju i održavanju klubova:NK „Sloga“,RK „Izviđač“(muška i ženska ekipa).
Dulo je pokazao stručnost,naročito u rukometu a svoju sportsku aktivnost koja je trajala decenijama,završio je kao rukometni sudac Republičkog ranga.
Poseban pečat Dulo je ostavio u organizaciji Odreda izviđača,po čemu se Ljubuški,zajedno sa rukometom,prepoznavao u Bosni i Hercegovini,a Bogami i u Jugoslaviji.Dulo je bio komandir Odreda izviđača „Jure Galić Veliki“ a ujedno i trener i vodič ženske ekipe R.K.Izviđač postižući izvanredne rezultate.
Autor pamti i svoje učešće koje je kompatibilno sa Dulinom aktivnošću tokom logorovanja na Boračkom jezeru 1963.godine te marš u okolini Kraljeva 1968. godine i ljetovanje izviđača u Promajni(1968) zajedno sa izviđačima:Ljubuški,Kraljevo i Posušje.
Svi smo se oblikovali oko izviđačkih naselja,družili se i ljubovali,učili moralnim i patriotskim vrijednostima, a na čelu kolone je bio Dulo Alendar.Sva ova učešća su zabilježena u osobnosti Dule Alendara sa starijim i mlađim od moje malenkosti.
Također nisam zaboravio kada je Dulo bio predsjednik SSOmladine općine Ljubuški(1967)Tada je organizovana promocija izviđača u noćnim satima u okviru tvrđave hercega Stjepana uz upotrebu agregata za struju koje nije bilo na Starom gradu.Naravno,sve ovo druženje se završilo uz „logorsku vatru“ uz prisustvo na stotine mladih.
Nakon ovih aktivnosti Dulo se preselio na nova radna mjesta u Mostar i Sarajevo,čime općina Ljubuški,izviđači i rukomet gube onoga ko je bio „motor“ institucija okupljanja mladih u Ljubuškom.
Dulo nije „iznikao iz ničega“.
Ujedinilo se „ljudsko i Božansko“ pa je Dulo,zajedno sa sestrom i bratom,lakše podnio nedaće koje su se pojavile u njegovoj ranoj mladosti.
Vjerujem,kao njegov prijatelj,da će Dulo i na „boljem svijetu“ potpaliti „logorske vatre“ i ponovo okupiti sve one koji su voljeli izviđače,rukomet,omladinu,izgrađujući ljubav i prijateljstvo kao vrhovni „credo“(vjerujem) svoga bića!
Kemal Mahić
.
.
.
.
.
