Odrastanjem na Gožulju s vremenom smo usvajali „zaštitne znakove“ prostora na kojem smo obitovali i postajali izrasliji u skladu sa vremenom i društvenim procesima koji su se odvijali 60-tih godina prošlog stoljeca.Ti „zaštitni znaci“su bili samo naši i na drugim prostorima ih nije bilo ili su dobijali drugu formu ili oblik.
U strukturi identiteta pojavljivali su se razliciti artefakti svojstveni samo Gožulju.Najsjajnija zvijezda u sazviježdu Gožulja je svakako bio izvor vode-Gožulj.O vodi koja hladi „srce i dušu“ govorile su generacije koje su je pile i koja im je pružala zadovoljstvo gutljaja kojeg nigdje nisu mogli naci ma gdje se nalazili.Kako možeš u svijetu naici na „majcine suze“kada ti majka nikad nije bila u tom mjestu?Majke placu i na ovom i na onom svijetu jer si u „bijelom svijetu“što one nisu zamišljale kada su nas zanijele i rodile!
Osim vode Gožulj,dio strukture identiteta Gožulja je džamija(1930),Fejzina kahva,Stari grad hercega Stjepana,Crkvica,Bobovište,Diklanaca,Seline i drugi lokaliteti gdje se okupljala mladež Gožulja bez obzira o kojem vremenu je rijec.
Ipak ono što se cesto ne pominje a dugovjecno je prisutno,je kaldrma kao specifican oblik puta koji rijetko gdje susrecemo.Istina kaldrmu možemo naci na Žabljaku,u Bašanovica mahali,na putu prema Zorbinovcu,na Prilozu koji ga povezuje sa Starim gradom,djelomice i u Vitini,ali kaldrma koja pocinje od rezervoara Gožulj prema Crkvici je „ugradena“ u moje(naše) bice kao neponovljiva vrijednost koja nas je formirala od malih nogu do današnjih dana.
Vrijedni neimari su je izgradili(bezimeni) da bude trajna i da služi svim dobronamjernim žiteljima koji su po njoj hodili i koracali.Programirana je tako da covjek po njoj hodi polukorakom i da uvijek dodiruje kamen,koji je izglacan od upotrebe.Taj kamen svijetli kada je mjesecina i kada ga kiša opere i upravlja korakom pojedinca pa bio on dijete koje tek uci koracati ili starac kome su vec koraci usitnjeni.Kaldrma je postavljena kao beskonacne“ merdevine“ sa zadebljanjima na svojim krajevima,po kojima su hodili oni koji su željeli „tabanati“ ravnom plohom.
Kaldrmom su koracale generacije, bilo da je rijec o onima koji se „uspinju“ na Crkvicu,bilo da koracaju u suprotnom smjeru sa Crkvice na Gožulj.Do odlaska u „bijeli svijet“ svi stariji žitelji Crkvice i Gožulja zatvorili su krug:prokoracali su na kaldrmi a nakon umiranja bili su „snijeti“ po kaldrmi do džamije Gožulj uz dženazu koja je išla po kaldrmi na putu u Zorbinovac.
Stariji su silazili sa Crkvice i išli prema džamiji,uceci salavate slaveci Boga i život na prostoru kojeg su im ostavili njihovi preci.Oni mladi su jurili po kaldrmi i bili su neuhvatljivi.Koliko je glava „razbijeno“ pri padu na kamene „ležece policajce“?Sa visova oko kaldrme i Gožulja culo se cesto:
„Ahmete mete,
Cucin zete,
Cucina kobila,
Sve ti zube pobila!“
Da li su ovi stihovi bili upuceni:Ahmetu Fazlinovicu(Rina),Ahmetu Lalicu(Pajiii),Ahmetu Kadragicu(Heca),Ahmetu Dizdarevicu(Cura),Ahmetu Gujicu(Roša),Ahmetu Mahicu… nije utvrdeno,ali bilježimo ove rijeci neka ostanu zapisane kao dio osobnosti Gožuljana prije 50-tak godina.
Kaldrma je usmjeravala put i nije bilo raskrsnica da se Gožuljanin misli na koju ce stranu.Dakle,odredivala je korak i put.
Po njoj su hodile naše majke i ocevi.Po njoj smo hodili i mi kao mkada generacija pa i onda kada smo polazili u školu,kada je majka „prolila vodu“ za nama da budemo uspješni i da hairli završimo školsku godinu.
Sada je situacija drugacija.Gožuljani su promjenili mjesto boravka,ali barem jedanput godišnje hode po kaldrmi koja je ostavština njihovih predaka i njih samih.
Sajo pjeva:
Zarasle su staze moje
i sad one puste stoje
bijele staze nema više
pokraj staze da miriše.
—Vec se staza ne poznaje
a i ruža uvela je.
…Ostala mi samo sjena
da se sjecam uspomena.
Kaldrma koraca s nama!Ostala je u srcu i dok ono „pumpa“ i kaldrma je dio nas kao i svi drugi segmenti našeg habitusa i bica.
Kemal Mahic
.
Kaldrma, Eldin Huseinbegović
Zbog ljubavi
mnogi su umirali
žive rane
u dugim noćima vidali
A meni ti
bistri izvor ostavi
da nađem lijeka
griješnoj duši što moli
Ref.
Samo da ti lice ugledam
k’o nekada
tvojim dahom prošetam
nek’ zazvoni šeherom
stara kaldrma
Jer zbog nas
sve je blistalo
znaćeš to kad bude se čitalo
o nama pred onim
što ljubav stvara
Ja nisam tvoj
niti sam bez tebe
k’o svijeća sam
na suncu usred pustinje
Nek’ sagori
od boli ove ljubavi
a želim bar još jednom
to da doživim.
.