JOSIP PEJAKOVIĆ: RAJVOSA

Kada sam prije trideset i kusur godina išao od Baščaršije do Marindvora, ni sanjao nisam da će Sarajevo biti mjesto svih mojih nesporazuma, da ću svih trideset i kusur godina biti u stalnom sukobu i grad sa mnom i ja sa gradom, jer Sarajevo ti je prijatelju ko plaha i nezasita ženska, što joj više daješ ona više traži.

Kad mi se grlo osuši stanem pored Begove džamije, napijem se hladne vode i onako tiho s noge na nogu nestanem niz Sarače, nestanem k'o što su nestali mnogi putnici namjernici od Bašeskije do Latasa i mnogi znani i neznani koji skončaše po brojnim grobljima sarajevskim.Eto i ja odlučih da budem jedan od njih.Odlučih u ovom gradu u kome je sve u sukobu, a sve se slaže.

Kad u podne čuješ mujezina sa jedne od brojni sarajevskih džamija, u isto vrijeme čuješ i zvona sa katedrale i zvona sa Stare pravoslavne crkve.Ako bolje oslušneš, čuješ i zveket para iz obližnjih dućana.Broje pare sarajevski trgovci:“Tri meni,jedan tebi, jedan njemu, a državi jok.Četri meni,jedan tebi, jedan njemu, a državi jok“.Tako punih četristotine i pedeset godina.Neka brate i treba tako.

A kad se ja zaželim promjene, odem jal'lijevo prema Bistriku, jel'desno prema Sedreniku.Stojim pored stare bistričke stanice a duša mi u grlu ne od umora i brda nego od neke čudne jeze koja mi nadire iz drobine, ama šta je?

Podamnom je grad.To je pravi grad.To je moj grad.I evo već punih trideset i kusur godina razmišljam.Koji je to grad u kojem nema sukoba?Koji je to grad kojeg volim više od Sarajeva?Ima samo jedan grad.Taj grad je Rajvosa!

Samo u Rajvosa sjediš u Vatrogasnom društvu na Bistriku, sjediš sa poznatim sarajevskim lopinama.Priča jedan kako je neke davne jal’ šeset druge jal’ šeset treće godine jedan od Pašine raje,poznati sarajevski džeparoš, izbunario jednog Švabu nasred čaršije.Izvuk'o mu novčanik pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk'o, pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk'o.Neka,mater mu debelguzu, kad ne osjeća.Onda otiš'o na Slatko ćoše, istres'o novčanik pred noge i svu lovu udijelio nekoj sirotinji.Gledala ga murija pa mu oprostila, jer samo u Rajvosa nema sukoba.

Tamo se i murija i lopovi slažu.

Samo u Rajvosa važi ona naša stara bosanska:“Samo pošteno, pa ko koga prevari.“

 

Izvor:Sarajevo moj grad;SA 2013.godine-Knjiga 1.

Sarajevo, pogled sa Bistrika

Slatko ćoše i Aeroplan, Sarajevo

Baščaršija

2099 Posjeta 1 Posjeta danas