MUSAFIR

Musafir je uobičajen naziv za gosta, pogotovo onoga koji je došao „na konak“, dakle došao u goste na neko vrijeme u musafirluk.

Koliko se gostoprimstvu poklanja pažnja, govori i činjenica da su nekada uglednije i imućnije porodice imale ispred kuća poseban kamen,tzv. musafirtaš,koji je govorio da je gost u toj kući rado viđen i da slobodno može svratiti i boraviti neko vrijeme

Postojale su i privatne musafirhane poput npr. dvije musafirhane porodice Velagić na Buni kod Mostara, od kojih je jedna egzistirala sve do iza Prvog svjetskog rata, a u kojima se davala besplatna hrana i stan svakom putniku-namjerniku.Uobičajeno pravilo kod svih musafirhana,konaka,karavsaraja i drugih svratišta bilo je da je putnik-namjernik, dakle musafir, mogao besplatno boraviti do tri dana.Nakon toga odlazio bi ili plaćao svoj smještaj.

Gosti,odnosno musafiri,danas dolaze prije svega po pozivu,pa je zapravo rijetkost da se nepoznati putnik-namjernik pozove „na konak“, premda ima i takvih slučajeva.No,bez obzira da li je neko pozvan ili se sam najavio, dočekuje se zaista sa punim gostoprimstvom.

Prije svega,domaćini se ponašaju krajnje ljubazno.Dobrodošlica se iskazuje ne samo pozdravom,riječima „Bujrum,izvolite!Dobro došli“ itd. Već često i dodatnim kitnjastim pozdravom kao „Ehlem,vesehlem!“ „Đela mašallah“ i drugim prigodnim riječima.Stvari se primaju iz ruku,kaput,kišobran i druge sitnice, ali ne grubo i napadno, gost se odmah nudi papučama i neizbježnom kahvom.Ako je naročito umoran,ponudit će se i limunadom ili sokom.Nakon kraćeg odmora i najnužnije konverzacije koja se odnosi na uobičajeno interesovanje o zdravlju gosta i njegove porodice, o razlozima putovanja, ali nikada o tome koliko namjerava ostati u musafirluku, gostu će se ponuditi korišćenje kupatila( i peškir,bez obzira što ga je gost sam ponio sa sobom),smještaj i odmor, ako je izuzetno umoran ili je vrijeme za počinak.

Podrazumijeva se da se gostu daje čista „bolja“ posteljina, bez obzira što će možda ostati samo jednu noć.Isto važi i za hranu, koja zna biti toliko obilna da objektivno poremeti kućni budžet.Ovdje nije običaj planiranja porodičnog budžeta i gošćenja u skladu sa planom.Gost ima prednost, pa je pitanje obraza ispred materijalnih mogućnosti i planova domaćina.

Dok je gost u kući,nikada se ne obavlja tzv. veliko spremanje kuće,ćilimi se ne istresaju, a da se o drugim većim radovima i ne govori.Ovo iz raloga da se gost ne bi osjećao suvišnim.

(…)Veoma je bio lijep običaj,naročito na mjestima gdje je u blizini živjelo više bližih ili daljnjih rođaka(Serdarevina u Ljubinju npr.),koji se pomno njegovao:kada se iznenada pomoli musafir, svi nose ono što se zateklo po kućama, te domaćini za tili čas imaju pravi zijafet.Ovaj običaj nije potpuno nestao.

Musafir će svakako donijeti prigodne poklone koji se predaju na uobičajeni način.Uostalom,važi izreka: i car ima dolaf za hediju.Musafir će nastojati biti što diskretniji,tiši, a dužan je da se ponudi u obavljanju sitnih kućnih poslova,što domaćini u pravilu ne prihvataju.

U slučaju „žučne diskusije“ ukućana, a do nje ne bi trebalo ni da dolazi u prisustvu gosta,on će se diskretno udaljiti,nastojeći izbjeći svako uplitanje u razgovor.

Nije suprotno pravilima lijepog ponašanja da gost, posebno ako je došao na više dana, sam pozove domaćine na večeru ili ručak u neki restoran ili da sam pripremi neki svoj specijalitet.

Nakon najmanje tri dana,musafir postaje na izvjestan način članom domaćinstva,pa nije nužno pretjerano gošćenje, već se ono svodi na uobičajenu,istina nešto bolju ishranu.Nešto kasnije sam gost može i materijalno pridonositi, odnosno participirati u troškovima.Ipak,pravi domaćini koji drže do tradicije i tradicionalnog musafirluka, to nikada neće dopustiti.

Kod odlaska,nerijetko se musafir dariva prigodnim poklonom, a obavezno se po musafiru šalje poklon starima i djeci „radi selama“.Starijima se šalje obavezno kahva,ali i „kat“ za haljinu,veš,čarape,peškir itd.djeci čokolada,igračke,knjige i sl.Dakle,važno je da se u cilju jačanja prijateljskih i rodbinskih veza, održavanja prijateljstva i ljubavi,često nose darovi kako od strane musafira i njegove porodice domaćinima,tako i od strane domaćina i njihove porodice i komšija musafiru i njegovima.U ovome ne treba pretjerivati da se druga strana ne optereti preko mogućnosti, jer na ovaj način naše veze,naše prijateljstvo jačaju i prenose se na nove generacije,pa privremena neimaština ne smije biti razlog prekida dobrih odnosa.

 

Izvor:Mevlida Serdarević&Ajnija(Ibrulj)Omanić:Bošnjačka kultura ponašanja SA 2009.

896 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter