Kako se nekada išlo u Beriš!?Polje je izgledalo uzorano,posijano,bez lužine,brloga,grmlja,šiblja,šaše…Cekala se žetva posijanih kultura i sakupljala se ljetina uz ucešce svih clanova porodice,prijatelja komšija.Zemlja je davala onoliko koliko se u nju uložilo.Vlasnici zemlje su obožavali „hraniteljku“.Mirisali su njenu aromu i uporedivali je sa zemljom sa drugih posjeda.Razmišljali jeli rahla,pjeskovita,crnica ili crvenica,jeli propusna ili ima primjese gline.Tepali joj kada su je kopali rucno ili orali s traktorom ili usitnjavali frezom.Znali su ako ona podbaci da ce u porodici biti više „gladnih usta“ i molili se Bogu da da kišu kada treba,da ne bude alameta kada se ukažu kulture iz zemlje i da „pokupe“ na vrijeme ljetinu bez kala,jala i blata,zadovoljni sa ubranim,utrganim i pospremljenim u izbe,mutvake,magaze,podrume,hambare…
Znali su da zemlja može biti:
„I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
A k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna“(Mak Dizdar)
Kad bi bili zadovoljni pospremljenom ljetinom onda su mogli i zapjevati!:
„Vidim polja što se žitom zlate…
A u polju moja duša spava
U sred žita kao zlatna klas
Postelja joj meka trava
Zemljo moja,zemljo moja
…nigdje sunce nema takav sjaj
Ovdje nisu takve trave
…u tom klasu nek mi ljubav spava…(Ismeta Dervoz)
Pored proizvodnje peciva,neophodnog za ljudsku ishranu,bosanskohercegovacka kuhinja bilježi pored ostalog i preradu pšenice.U tom procesu nastaje i nešesta(perz.) ime za pšenicni skrob u prahu koja se upotrebljava za spravljanje slatkih jela.
Da bi se proizvela nešesta(nišesta) potrebna je pšenica,volja i ljubav,radinost i marnost,strpljivost i pažljivost,društvo mladih,kako je to bivalo prije 60-70 godina i imati cete nešestu.Djevojke na Gožulju i Žabljaku su svake godine jedva cekale da njihove majke i komšije krenu sa proizvodnjom nešeste.
Pšenica u željenoj kolicini bi se potopila u vodu,koja je trebala odstajati 24 sata.Ovaj postupak je vodio „bubrenju“ pšenice i da se time aktiviraju sve vrijednosti pšenice sa njenim vitaminima i mineralima.Kada se odlije voda onda djevojke opranih nogu i bose ulaze u škip i „i „gazaju“ pšenicu uz zadirkivanja,smijeh,kikot…Tada se odvija izlazak skroba iz ljuske(ljupine)pšenice.Takva smjesa se nakon toga pretvara u „lopte“ koje mogu stati izmedu dvije ruke i nastaje „cijedenje“mase.Tako nastaje pšenicno „mlijeko“ koje se odliva u posebnu posudu.Potom se ono procijedi i ocisti od ljuspica pšenice.Postupak se nastavlja stavljanjem gustog skroba(mlijeka) na oprane caršafe koji su izloženi suncevim zrakama.Nakon izvjesnog vremena,ova smjesa se skori i tada se pristupa mrvljenju skroba i usitnjava na velicinu zrna brašna.Dakle,smjesa se razatire izmedu ruku i opet u tome ucestvuju okupljene djevojke i „više rucica“.Treba biti pažljiv i ne dozvoliti da se smjesa presuši.Time se dobili nešestu koju pospremamo u galone(kavonoze) i upotrebljavamo obicno zimi ili uz razne praznike,ibadet dane ili kada nas gosti posjecuju.
Nešesta,koja miriše kao zemlja odakle je potekla,se upotrebljava uz šecer(koji je prije 200 godina bio cetiri puta skuplji od meda-pa se i med upotrebljavao)za pravljenje sljedecih poslastica u Hercegovini:džanecije,rešedije i paluze(višnaba-višnjaba).
„Džanecija je vrsta kucne halve:rastopi se šecer i doda se ista mjera nešeste,pa se to umuti,a zatim se ta smjesa razlije u rastopljeno maslo i umiješa na vatri(šporetu) tako dugo dok se ne isprži da porumeni.Masla se stavlja mnogo više nego u rešediju,pa kada se isprži,višak masla se odlije.Zbog viška masla,džanecija je rjeda i kompaktnija,dok se rešedija mrvi kad je ispržena.Džanecija znaci „za dušu“ ili naše „kao duša“(A.Škaljic)
Rešedija se razlikuje od obicne halve zato što se u nju stavlja nešesta pa se usljed toga rasipa(A.Škaljic)
Višnjab je kiselkasto rijetka paluza,a višnab-slatko pice od višanja.
Fahrin visnjab
Naše majke i nene su pravile višnab sa suhim(svježim) drininama(drenjak),ali sada je popularnija višnja(smrznuta,kompot,svježa).
Ovo su sve zijafeti koje smo jeli kao djeca.Iz priloženog se vidi da je ovaj posao srkletli,teretli,ali ljubav pokrece svijet!
Kad je majka rekla“umorna sam“.Nikad!A ako je tako rekla onda smo se morali zabrinuti!
Džanecija,rešedija,višnab imaju „kolorit Istoka“(Perzija,Turska…).
Kada posjetite Sarajevo,preko pute Sebilja,možete kupiti nešestu(2 KM) i onda u svojim domovima na sjeveru Evrope praveci džaneciju,rešediju i višnab osjeticete miris majke,miris zemlje,miris Bosne i Hercegovine!
Prijatno!
Kemal Mahic