Objavljujemo potresnu poemu o srebrenckoj golgoti koju je napisao nas ljubusak Admir Delalic
Krv u zemlji srebrenoj
Uzeo sam jedan cvijet
to je bila duša
srebreničkog djeteta
otkinutog iz majčinog zagrljaja
ni dojilo nije, ni zaplakalo
a majka je vrisnula
Evropa nije čula
Uzeo sam jedan cvijet
to je bila duša
otrgnuta od mladosti
nije se ni zaljubila
samo je prerani život prekinut
kamom krvavom od mladosti
tiho, uglaslim pogledom napustila.
Ubrao sam hiljade cvjetova
hiljadu sam isplakao svjetova
srebreničkim dušama
od zaborava spasa da nađem.
Zagrilo sam jedan cvijet
mladića propupalog, brkove prve je krio
držao na rukama srce izvađeno
jezu oćutio ugasle ljepote i želje
da poživi još samo jedan dan
zavoli prvi put, poljubi čedno
krvlju uzavrelom, prosutoj
u zemlji srebrenoj.
Admir Delalić, Mostar; 9.7. 2015.
