TERZIJE

Zanatlije koje su se bavile krojenjem,šivenjem i ukrašavanjem gradske nošnje nazivane su terzije.U terzijski zanat po gradovima,kako su tvrdili u Prizrenu,ubrajala su se tri zanata:čohadžijski,kaftandžijski i klašnjedžijski,a pored njih postojalo je i nekoliko njima bliskih zanata i drugih proisteklih iz njih.

Čohadžije su krojile haljetke od čohe i vezle ih srmom ili svilenom bućmom(bikmom).Od čohadžija su se izdvojili vješti majstori za vezenje isključivo srmom i nazivani su srmadžije.Terzijski zanat je imao sopstveni esnaf,sa strogo određenim pravilima organizacije rada.Tako je u srmadžijskom zanatu majstor morao da zna sve vrste radova,dok su radnici i kalfe radili samo pojedine procese.
U manjim mjestima gdje je bilo manje posla,jedan zanatlija obavljao je sve radnje.
Terzijski rad tekao je sljedećim redom:ispisivanje ornamenta sapunom na materijalu(prije veza),prišivanje hartije,odnosno fišeka s naličja materijala na kome se izvodi vez,zatim čin vezenja i na kraju peglanje i postavljanje postave s naličja.Smatra se da je bilo pedesetak dijelova odjeće koje su terzije proizvodile.Tkaanine koje su terzije upotrebljavale za izradu nošnje samo su djelimično bile narodne izrade.Obično je to bila industrijska i zanatska roba s istoka,ili kasnije fabrička sa zapada:čoha,kadifa,atlas,kumaš,šamaladža,ćitabija.Najčešće su „čoha“ i „srma“ stizale iz Beča,svilen gajtan iz Skadra i Đakova,zlatna i srebrna žica najprije iz Carigrada,kasnije iz Austrije.Te terzijske rukotvorine najčešće od čohe,a zatim od svile i somota,bile su različitih vrsta i kvaliteta.
Za ukrašavanje raznih haljetaka upotrebljavane su razne vrste gajtana(vuneni,svileni,zlatni i srebrni),bikma(svilena i srmena),šljokice i razne vrste širita koje su izrađivale zanatlije kazasi.Pored gajtana od srebrne i zlatne niti,dominantni su bili gajtani crvene,zelene i plave boje.
Izvor:Politika

 

4699 Posjeta 1 Posjeta danas