Na istočnoj strani Jadrana,planinski lanci dijele primorje od zaleđa. Nad padinama Crvene,Bijele i Sive Istre nadvila se Učka. Dinarsko se gorje proteže duž cijele Dalmacije –Velebit i Senjski bilo,Paklenica,Svilaja i Mosor;iza ogranaka Biokova su vrleti Bosne i krš Hercegovine.Uz Crnu Goru je planina Bijela,te Orjen i slavni Lovćen.Makedoniju nadvisuju Prokletije,Pelagonidi,Rodopi i, nad njima,Šar-planina.U Albaniji,ispod vrhova Gur-i-Zi i Gur-i-Topit,ispriječile su se kraj obale Kakariqi i Salaria, nedaleko od Skadra i Valone,Cika iza Saramande,pokraj Egeja.Brda koja se vežu jedno uz drugo gube vezu s ravnicama;ravnice su odsječene od obale, obala odijeljena od unutrašnjosti.
U tim se predjelima plima i oseka slute,ali se stvarno ne osjete.Valovi huče i valjaju se u daljini,ali se ne vide i ne čuju.Po brežuljcima rastu iste trave kao i uz Jadran-sljez i metvica,kadulja i pelin među inim.Omara i suša zgušnjavaju im mirise.Raznose ih vjetrovi što se sunovraćuju s goleti i vrludaju po dolovima.
Tuda je manje šume i stabala nego drače i šikare.Više je gloga i graba nego jele i čempresa,više smreke nego omorike.Manje je polja i pašnjaka od vrtača i kamenjara.Više ledina i tratina nego livada i njiva.Ničeg nije previše.
Mudrac koji se rodio u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine,te svojim djelom proslavio krivu Drinu,uspoređivao je raslinje u primorju i u zaleđu mora i teška srca zaključio:“I kad vidimo crn žilav borić uz sivu liticu,sve se prisjećamo da on ima tamo dole rođenog brata,slobodnijeg,ljepšeg,vitkijeg“.Takve usporedbe rađaju sjetu.
Loza odolijeva bolje od masline,koja traži blaže podneblje.Smokva i šipak,bajam i rogač rastu do međa koje sami odaberu:do usred same Hercegovine.Izvori lako presušuju,čatrnje se brzo prazne.U bunarima je manje vode nego tame.
Kad jugo i široko zapušu odozdo,s morske pučine,ispriječe im se hercegovačke litice i klanci,zadržavaju ih i umiruju.Kad odozgo okrenu bure i tramontane,pometu sve pred sobom,navale i na samo more.Prvi donose vlagu i kišu,kojih nikad nije dosta.Drugi sasuše zemlju i raščiste nebo.Od prejaka svjetla čovjek obnevidi,u mrklu mraku ga nestane.
Kamenje sijeva dok ga se krči.Šiblje pišti kad mu se lome stabljike.Ako se stijena skotrlja s glavice niz urvinu,jeka odzvanja do druge glavice i urvine niz nju.I jecaji se čuju nadaleko, s jedne strane do druge.Prijetnje također.
Bilo je tu više staza nego putova,više putova nego cesta – a same ceste bijahu rijetke.Od grada do sela,od sela do zaseoka ne ide se samo kroz prostor nego i kroz vrijeme.Imanja su na raznim stranama opustjela.Drukčija su nego su bila,makar se nisu u biti izmjenila.Rijetko se čuje mukanje i meket,još rjeđe rzaj i topot.Torovi i staje jedva se razlikuju.Marvi nedostaje ispaša,stoci katun.Koze brste sve do trna,ponekad i sam trn.Dragocjeni magarci nisu na cijeni kao što su nekad bili.Čobani odlaze,svakog dana sve ih je manje.Priče o pastirima i pastiricama malo tko još priča.Zadržale su se u predaji koja se i sama gasi.Arkadije su prepuštene zaboravu,idile nostalgiji.
Stare zanate pamte još samo starci.
Mnogo je predmeta i sprava koji nisu mijenjali oblik i namjenu iako su im se primjena i upotreba promijenile.Sve manje je onih kojima su nužni:motika,bradva i tokmak,mistrija i muljača,naćve,škip i korito,bukara,mijeh,pocrnjela lopiža(„crn je k'o lopiža nad ognjištem“),kazan i kaca,barilo i badanj,kantar,mlat i malj,satara,sić i sač,prangija,kubura…svašta padne čovjeku na um kad počne nabrajati.Tih i drugih sličnih pomagala nije nikad bilo previše,svakom se od njih zna ,jesto gdje su bili i gdje bi trebali biti.Pođete li s onu stranu jadranskoga gorja,hercegovačkim poljem i kršem,naići ćete na njih.Stoje jedni uz druge,makar kao uspomene.Ne znamo zapravo tko i što ih čuva,za koga i zašto ostaju.
More je odmah tu,odmah iza hercegovačkih brda,a ipak je daleko.Onog tko mu priđe iz zaleđa i ugleda ga s proplanka,obuzme zanos ili strah.Ne zna čime ga ono privlači ni što ga od njega dijeli.Hoće li ostati uza nj ili mu okrenuti leđe?Poći dalje ili se vratiti otkud je došao?
I na otocima je ponegdje,iza prvih gora i hridi,zagora i zaleđe koji se ne uspijevaju lako prilagoditi moru ni uskladiti s obalom.Hercegovina je ponekad nalik na veliki otok sred južnoslavenskog kopna i mora.
Izvor:Slovo Gorčina,25,2003.
Izbor:Kema Mahić
