Fahira Hasedžić koja je 2014. godine proglašena za bh. volontera godine u UK-u objašnjava kuda ide dijaspora. Ova Banjalučanka već 23 godine živi u Nottinghamu.
Kuda ide bh. dijaspora?”
Mislim da trebamo postaviti malo drugačije pitanje.
“Kuda bi otišla BiH bez dijaspore?”
O tom pitanju bi se zaista imalo šta reći i napisati jer nas je naša zemlja-matica, Bosna i Hercegovina, potpuno zaboravila i odbacila. Sve inicijative koje su godinama upućivane prema našoj zemlji-matici ostale su neprimijećene, bačene u jedan koš kao smeće. Iz tog koša vadila se dijaspora samo onda kada je bio potreban hitan apel za pomoć u kritičnim situacijama koje je odmah, ali baš ODMAH mogla riješiti jedino bh. dijaspora, jer u državnoj bh. kasi već 25 godina za te potrebe nema prebijene pare. Milioni i milioni dolara, eura, funti, kruna i da više ne nabrajam sve strane valute koje je dijaspora poslala do sada u BiH, istopili su se, nestali, a država sve više tone u propast.
Žalosno je to da je do pred rat 1990. više bilo fabrika koje su radile punim kapacitetom nego danas zaposlenih radnika. Sve su fabrike nestale, opljačkane i prodane u bescjenje.
Vrlo često razgovaram s prijateljima koji žive u BiH i svaki put kada ih pitam: “Da li radite?”, odgovor je uvijek isti: “Ni govora o poslu” ili će reći: “Čekam vizu da idem vani”.
Iako se svaki put nadam da će bar neko reći da je krenulo nabolje, izgleda da očekujem previše. I ovo vam je odgovor na moje pitanje s početka teksta: “BiH ide u dijasporu” (mislim, njeni građani, još ono malo koliko ih je ostalo), a Bosna i Hercegovina kao država nacionalista će ostati pusta zemlja u kojoj će živjeti samo političari koji će se moći i dalje prepirati ko je bolji, čija je nacija važnija i brojnija, ko treba da vlada, kome pripada veći dio teritorije sve dok jednom ne umuknu i ne pocrkaju od silne pohlepe i mržnje.
A bh. dijaspora je i dalje ogorčena jer je drugim državama podarila svoju omladinu koja važi za veoma uspješne ljude u svijetu. Najveći broj je visokoobrazovanih stručnjaka iz svih grana djelatnosti koji svojim znanjem razvijaju zemlje u koje su migrirali. A zašto i ne bi, oni su prepoznali njihov kvalitet, prihvatili su ono (“pod navodnicima”) što je u bh. Vladi završilo u košari za smeće i dobili neopisivo velike rezultate u razvoju svoje zemlje.
To je ispravna politika u vođenju države. To je dijaspora koju bh. Vlada ne treba, ne želi i odbacuje. I sada se ponovo nameće pitanje gdje će završiti bh. dijaspora? Odgovor je jednostavan.
“U dijaspori, a i gdje bi drugo”, jer dok se predsjednici bh. Vlade svađaju čija zastava treba biti istaknuta u njihovim kancelarijama, mi u dijaspori radimo, stvaramo, napredujemo i nimalo ne osuđujemo nikoga ko želi da napusti BiH radi boljeg života i budućnosti jer mu je tu u BiH niko ne nudi, ne obećava, niti će ubuduće. Do sada sam se nadala da će nešto biti bolje, ali više nemam strpljenja, ni volje, ni nade.
Ako oni u razdoblju od 25 godina nisu uspjeli da se dogovore oko osnovnih stvari i ne mrdaju s mrtve tačke, onda ne vidim razloga da se mi uopće pitamo: “KUDA IDE BH DIJASPORA?”. Mi bismo svi bili presretni da su nam ovi “takozvani političari – bh. lideri” stvorili uslove za normalan život pa da se svi vratimo u svoju prelijepu Bosnu i Hercegovinu, ali ovako nema od toga ništa. Da su htjeli, mogli su, ali im očito ovako odgovara.
mojabih.oslobodjenje.ba
Piše: Fahira Hasedžić/ BHDINFODESK