Postaje gotovo tradicija da se karnevali i maškare,ti sasvim novi i poslijeratni uvezeni običaji katoličkog stanovništva Hercegovine,iskoriste da bi se artikulirala neka vrsta političkog stava.
Baš kao što se slične novotarske manifestacije,poput one „Stolačke tarče“,koriste da bi se simbolično kristijanizirali spomenici kulture i historijski tipično bošnjačke urbane cjeline poput Stoca,tako i karnevali imaju posebni zadaću odašiljanja sasvim politički nekorektnih poruka.
I dok bi se neukusni i za naše prostore neprimjereni običaji(pogotovo zbog onoga što se dešavalo tokom UZP i agresije na Bosnu i Hercegovinu),poput spaljivanja figure Željka Komšića,možda i mogli provući pod nekakvu narodnu slobodu govora,oblačenje te figure u karikaturu bošnjačke narodne nošnje i njeno vozikanje u autu zagrnutom zastavom s ljiljanima ipak tuknu na govor mržnje.
Šta tek reći za čitav ansambl obučen u istu takvu karikaturalnu bošnjačku narodnu nošnju koji pleše,skače,skiči i ko biva klanja na pozornici i čiji članovi pride nastupaju u performansima s drugom skupinom,koja obučena poput ISIL-ovaca vitla igračkama i replikama noževa i pušaka?
Kako razumjeti takvu brutalnu orijentalizaciju,takav rasizam i šovinizam,takvo širenje međunacionalne mržnje?
Kakva se poruka time šalje Bošnjacima generalno,a pogotovo bošnjačkim povratnicima u Ljubuški ili Čapljinu?
Izvor:stav.ba