Merhum Imšir Konjhodžić

“Rahmetli Imšir, koji je obišao mnogo svijeta i stekao veliko životno iskustvo, bio je rodom iz Ljubuškog, kamo se povratio poslije rata. Ne našavši tu polje rada, on se naselio u Sarajevu sa svojom porodicom, koja se sastojala od jednog brata i tri sestre. Tu je otvorio najprije špecerajsku radnju*, a poslije toga bife*. Neumoljiva smrt ubrzo otela mu je brata koji mu je bio vjeran pomoćnik u radnji, pa je produžio da radi sam, preuzevši na sebe brigu i za bratovu siročad*.

Kao čovjek neobične bistrine i velike prirodne inteligencije, a primjer ljudske dobrote, on je stekao vrlo velik krug prijatelja, kako u Sarajevu, tako i u provinciji. Nije bilo našeg čovjeka, koji je po bilo kakvom poslu dolazio u Sarajevo, a da ne bi svratio u Imšira gdje je bilo sastajalište naših političkih istomišljenika. Uvijek vjeran svom političkom uvjerenju, uvijek spreman na svaku političku žrtvu, rahmetli Imšir bi svakome kazao po koju ljubaznu riječ, održavajući i čeličeći vjeru u našu konačnu pobjedu. Našim protivnicima koji su tada bili na vlasti, ovo nije bilo po ćudi, pa su ga izvrgavali raznim neprijatnostima, što je on sve podnosio, uvijek nepokolebljiv i ustrajan na odabranoj liniji, najprije Jugoslavenske Muslimanske Organizacije, a kasnije Jugoslavenske Radikalne Zajednice, s koje ga niko nije bio u stanju pomaknuti.

Na dženazi koja je bila u petak, bio je vrlo velik broj prijatelja i znanaca rahm. Imšira. Među ostalim bio je i ministar saobraćaja g. dr Mehmed Spaho, te vrlo velik broj najuglednijih članova Jugoslovenske Radikalne Zajednice iz Sarajeva. Pored već spomenute tri sestre i troje siročadi za rahm. Imširom žali još jedan brat Kasim, poreski činovnik u Cazinu i jedna sestra u Ljubuškom”. (1)

Naglo i nenadno ispustio je svoju dobru dušu vjerni “Gajretov” član i prijatelj rahmetli Imšir Konjhodžić, vlasnik bifea u Sarajevu. Njegov lokal bio je oduvijek omiljeno sastajalište muslimanske inteligencije u Sarajevu, te se tako tu često sastajao i jedan skup “Gajretovih” prijatelja.

Rahmetli Imšir bio je široke ruke i prijatelj narodnog napretka pa je ta plemenita svojstva često pokazivao i prema “Gajretu” koga je svesrdno pomagao. Rahmetulla­hi alejhi rahmeten vasiah!” (2)

* Špeceraj (njem.) prodavnica mješovite robe.

* Imširov bife “Korzo” nalazio se u glavnoj sarajevskoj ulici, tada Kralja Petra br. 4.

* Prema porodičnom stablu dipl. ing. Ahmeta Mahića s mamine strane, njegova pranena je Fatima rođ. Muminagić, pradedo Alija Konjhodžić. Djeca Alije i Fatime su Imšir, Jusuf, Halid, Kasim, Hatidža, Hava, Hakija i Hafiza.U Imširovo vrijeme mnoge ljubuške muslimanske porodice imale su mnogo djece, a porodične veze su bile vrlo čvrste. Iako su bile najčešće u teškim materijalnim prilikama, pomagali su jedni druge  koliko su god mogli. Kada im je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca pljačkaškom „agrarnom reformom“ perfidno oteta zemlja, gradska ljubuška sirotinja nalazila je jedini izlaz u iseljavanju iz Ljubuškog u Sarajevo i druge bosanske gradove u traženju bilo kojeg posla u borbi za biološki opstanak.

* Sin Imširovog brata Halida je poznati jugoslavenski kazališni, filmski i televizijski glumac Fahro Konjhodžić (Sarajevo 1931-Zagreb 1984). U: H. Sadiković. Izrada porodičnog stabla, Iz porodičnog stabla Ahmeta Mahića. Ljubušaci.com, 25. marta 2019. godine.

 

  1. Pravda,1937, 34, 6.
  2. Gajret,1937, 12, 224, od 1. oktobra.

Sadiković Halid

1707 Posjeta 1 Posjeta danas