28-godišnja Hannah Sumeja Atić, rodom iz Bugojna, imenovana je zamjenicom ministra industrije i gospodarstva u norveškoj vladi.
“Imam 28 godina i najmlađa sam članica norveške vlade. Ovo je svojevrsno priznanje mog napornog rada u proteklom razdoblju, kao i potvrda da se svi snovi mogu ostvariti ako imate jasan cilj i želju”, potvrdila je Atić za Fenu.
Nakon što je još u kolovozu 2016. imenovana savjetnicom ministra obrazovanja, u siječnju 2018. dobila je istaknuto mjesto savjetnice u norveškom ministarstvu industrije i gospodarstva.
Posao zamjenice ministra opisuje kao zahtjevan i odgovoran: “Odgovornost je sigurno velika, ali istodobno i izazov za mene kao mladu osobu s puno ideja. Sretna sam zbog prilike i podrške koju mi pruža premijerka Erna Solberg.”
Mlada Bugojanka
Mladu Bugojanku posebno je pohvalio norveški ministar industrije i gospodarstva te istaknuo da je riječ o “mladoj osobi koja posjeduje znanje i impresivan pregled o svim pitanjima, kojima se konkretno bavi ministarstvo industrije i gospodarstva”.
“Rekao je da se raduje nastavku naše dosadašnje, dobre suradnje, a ja ću nastojati opravdati povjerenje koje mi je ukazano”, rekla je Atić.
Također je istaknula da se zbog novih radnih dužnosti vratila u Oslo, koji je napustila kada je počela studirati pravo na Sveučilištu u Bremenu.
“Ne bojim se novih radnih zadataka i vjerujem da ćemo ispuniti obećanja koja smo dali građanima kao stranka Hoyre čija sam članica od svoje petnaeste godine”, ponosno ističe mlada pravnica i političarka.
S ponosom govori i o svojim sunarodnjacima, u Norveškoj i drugim zemljama, kao ambicioznim i uspješnim ljudima: “Bosanci i Hercegovci koji u Norveškoj žive i rade poznati su po uspjehu u raznim područjima.”
Atić je u Norveškoj od 1993. Prethodno je u dobi od deset mjeseci došla na Brač nakon što je s majkom pobjegla od ratnih strahota koje su zahvatile njeno rodno Bugojno, a nakon završetka rata im se u Norveškoj pridružio i otac, prenosi Index.hr.
“Cijela obitelj je u Norveškoj otkako je rat završio i ta nam država pruža sve što trebamo. Ipak, ostaje i žal za domovinom te se uvijek rado vraćamo u BiH.”
Pogled.ba