Mitološki konj s krilima Pegaz,plod ljubavi Posejdona i Meduze,imao je zadaću Zeusu donositi munje.
Trojanski konj je sinonim ratne varke.Primjenili su je Grci,potomci mitskog kralja Danaja,koji su zidine Troje na dar dovezli velikog drvenog konja u čijoj utrobi su bili danajski borci.
Otuda izreka „Čuvaj se Danajaca i kada darove nose!“.
Bukefal je konj kojega je mogao uzjahati samo Aleksandaar Makedonski i na njemu je veliki vojskovođa prošao sve bitke.
Kada je za Aleksandrovova vojnog pohoda na Indiju 326.godine prije Nove ere konj uginuo,grad utemeljen na rijesci Hidaspu dobio je ime Bukefal.
Incitatus je konj rimskog imperatora Kaligule koji nije izgubio ni jednu utrku.Zato je proglašen građaninom Rimaa ubrzo je dobio i status senatora.
Živio je u štali od mramora s umjetnički oslikanim zidovima,spavao na slamarici koja se mijenjala svaki dan,jeo iz jasala od bjelokosti,a pio iz zlatnog vjedra.
Morengo je bio konj Napoleona Bonapartea,a u trenutku kada tokom bitke ostao bez konja,engleski kralj RIČARD III. Uzviknuo je „Carstvo,dajem carstvo za konja!“
I na kraju,jedino groblje konja na svijetu imala je ruska carska obitelj Romanov.
Groblje se nalazi u kompleksu nekadašnje carske rezidencije u blizini grada Sankt Peterburga.Na groblju su sahranjeni svi carski konji uginuli između 1828. i 1917.godine.
O opsjednutosti pojedinaca konjima kazuje i priča o posljednjoj volji jednog bogatuna.U svojoj opruci dotični je napisao:“Kada umrem,s moga tijela odvojite kožu.Od kože napravite sedlo na kojemu će jahati dama.Tako će se dio mene i poslije smrti nalaziti između dvaju stvorenja koja sam u životu najviše volio“
Izvor:Slobodna Dalmacija(Toni Paštar);10.06.2019.