Bili su Iliri.Otišli su.Bregava je ostala.
Bili su i Rimljani,i samostalni smo bili, i Osmanlije,i Austrougari,i opet smo samostalni.
Svi su otišli.Bregava je ostala.
Protjerali su nas.Bregavu nisu.Htjeli su,ali nisu smjeli.
Bregava je proklleta.Svoje prokletstvo baca na svakoga ko joj proba nauditi.
Nije htjela napustiti svoj Stolac,a srušili su ga.
Sve što ga je podsjećalo na stara vremena.
Stogodišnje munare su legle,činilo se na vječni počinak.Srce Stoca su sravnili.
Bregava je tugovala,ali nije se predavala.Provlačila se kroz srušene kanale stogodišnjih mlinica.
Zaobilazila je uspavane,srušene,hercegovačke munare,praveći jezivi huk.Zov.Zvala ih je da ustanu.
Zvala je Stočane.Otišli smo.Nismo ih branili,ni Bregavu,ni Stolac,ni munare,ni mlinice.
Kukavički smo ih ostavili.Pjene,Begovinu,Kukavac,Kreševac.Ostavili smo sve.
Kažu da je Bregava tada bila divlja.Neuobičajeno divlja.Nepravdu smo joj učinili.Bila je ljuta.
Kažu da su se noću ezani čuli.Pomiješani sa hukom Bregave unosili bi jezu svakom ko bi to čuo.
Rušiteljima bi dizali kosu na glavi.Na namaz su pozivali stare,dobre,hercegovačke Bošnjake.
Slavni stolački Bošnjaci.Stoljećima su bili bedem odupiravši se čitavoj Evropi.
Stotinama godina Stolac je napadan,rušen.Inat je bio jači od neprijatelja.
Naši preci nisu išli.Ostajali su.Grižnja savjesti nas je zvala.Bregava nije.
Vratili smo se.Munare smo digli.Čaršiju obnovili.Huk nije nestao.
Kad zauči ezan za jaciju,sjedi kraj Bregave.Čuješ li ezan?Ne razlikuje se od onoga koji se čuo sa ruševina stolačkih džamija.
Sagni se.Poslušaj Bregavu.Nije sretna.Tužna je.Ljuta.Razočarali smo je.Mislili smo da će nas dočekati.
Sada je jasno.Ezan nije zvao nas.Prkosio je dušmanima,rušetiljima.I dan-danas prkosi.
Kada ezan odjekne kroz stolačku valu,brda se razvesele.Da znaju,od tuge bi se slomili.
Da znaju šta smo im uradili.Huk Bregave nije bio zov.Nije nas zvala.Zvala je naše pretke koji su njenim suzama liječili svoje rane koje bi zadobili braneći je.
Bio je plač.Vrisak.Plakala je,jer po stoti put ostavljena.
Razočarana.Nismo je dostojni.
Mi ćemo,kao i oni prije nas,otići.
Možda će doći neki drugi.
Neko će je biti dostojan.
Dostojan Bregave – rijeke života.
Rijad Gutošić je ovim tekstom osvojio prvo mjesto na temu za maturante:“Bregava-rijeka života“u Stocu.(18.maja 2019).
Izvor:STAV