Tekst objavljen 13.aprila 2014
Moj heroj, heroj Gradske – nena Raha.
Kažu da vrijeme liječi sve, da donosi zaborav i prikriva minule godine. Međutim, moja nena je živi dokaz da to nije tako. Gledam je kako plete nove pape, kaže za njenu Merimu. Plete nena, vješto i brzo, a ja joj već na licu vidim ushićenje zbog svog posla. Dimije i jamenija su njeni neizostavni dio odjeće. „E moj sinko, -„Prije se ljepše živjelo, ljudi su bili ljudi, išlo se na sijela, a današnji ovaj vakat – nek’ vam je Bog na pomoći. Šta sam ja samo sve pretumbala…“ – reče nena sa sjetom na licu.
Nena Raha broji već 92 ljeta, a čovjek bi rekao nema više od 65. Njeno naborano, mekano lice krije iza sebe djetinjstvo kojeg se i dan- danas sjeća, rat jedan, pa ovaj drugi.. Kaže, Bog je uvijek bio uz nju. A tek kako priča o svojoj djeci koje ima šestero, pa onda o unucima kojih ima dvanaestero i praunucima kojih ima jedanaest. Svaki dan zahvaljuje Allahu na tome. Ramazan je svaki ispostila. A nikada niko je nije čuo da se na nešto požalila.
Mještani Gradske joj se dive, dođu po koji savjet, a i šta bi drugo kad je ta žena u svojoj Gradskoj ostala i u doba rata, kada su svi bježali. „Ovo je moje i ja ovo nikome ne dam, dušmani jedni“ govorila bi. Sreća, tuga, sjeta, mudrost sve to pršti iz nje. I nek’ mi neko kaže da je moja nena starica, a nosi se k'o cura. Kažu da na mladima svijet ostaje. Bože, daj mojoj neni zdravlja, i još godina, a meni hajr i zadovoljstvo da budem u pola kao ona. Jer, ako mi to podariš, bit ću na putu herojstva kojim je moja nena išla.
Elma Maksumic, unuka
Napomena admina: nena Raha je preselila na ahiret prosle godine (2018), rahmet joj dusi.
