U kineskoj maloj vazi
Na prozoru sobe moje
Cvjeta zambak čist i bijel
Nevinosti poput tvoje.
Vrh zelene stabljike mu
Mekahno se perje širi,
A oko njeg lepršaju
Sanje moje ko leptiri.
Mističnijem svojim krilom
Vjetrići mu pelud trune,
Pa mirisom opojnijem
Moju malu sobu pune.
Ja taj miris žedno gutam.
Duša mi ga strasno pije-
Ah,u perju zambakovu
Tvoje duša sanke snije!…
Izvor:Enes Duraković:Antologija bošnjačke poezije XX vijeka;SA 1995.
Izbor:Kemal Mahić
4893 Posjeta 1 Posjeta danas