HISTORIJA IZ ZASJEDE

U vrelo ljetu 1946,prije 70 godina,ilegalno je preko jugoslavenske granice prenesena jedna kopija peticija s popratnim tekstom.Predstavka je bila naslovljena na reisu-l-ulemu hadži Sulejmana Kemuru. Prije toga,ona je u izvornom obliku već bila na stolu predsjednika FNRJ,Maršala Tita. O tome se nije smjelo saznati.

Za taj rani „grijeh struktura“ prema narodu saznalo se objavom predstavke u 1.broju emigrantskih Bosanskih pogleda g. 1960.Potpisalo ju je 70“odličnih sarajevskih građana“.Njom se zahtjeva izuzimanje Gazi Husrev-begove medrese od sile Zakona o nacionalizaciji kojim se zahvaćaju sva dobra vjerskih zajednica.Medresa je ustupljena Filozofskom fakultetu!

Predstavka,mada tretira pitanje Husrev-begove medrese,krik je protiv likvidacije Islamske zajednice  i protiv bezumnog barbarizma vladajuće elite.Već je ukinuta Vakufska direkcija.Ukinut je i Ulema medžlis.Pripremljen ja samrtni pokrov Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

Peticionaši su poslali rezoluciju drugu Titu,a on ju je proslijedio predsjedniku Vjerske komisije za BiH Todoru Kurtoviću.On ih je uputio da se obrate reisu hadži S.Kemuri.

U tekstu je ključna rečenica:“Svrha je ove naše predstavke,da se vraćanjem Gazi Husrev-begove medrese u njene ranije prostorije,svi ti objekti izuzmu od nacionalizacije i da ta naša najstarija kulturno-prosvjetna ustanova i historijski spomenik bude sačuvana,da služi namjenskoj svrsi i budućim pokoljenjima.“

Prvi joj je potpisnik Muhamed ef.Pašić,bivši profesor medrese i aktualni direktor knjižnice.Slijede potpisi svih sarajevskih imama na čelu s Esadom ef.Sabrihafizovićem,imamom Begove džamije i predsjednikom Ilmije BiH,te niza istaknutih pojedinaca,a među njima i bivših narodnih poslanika.

Nakon što je predsjednik Kurtović zaprimio to „egzotično štivo“,nastala je bjesomučna potraga za potpisnicima i haranga protiv „dušmanina“ naše stvarnosti.Hitno je sazvano Vakufsko povjerenstvo,svi gradski imami,a sjednici su pribivali i „najistaknutiji funkcioneri IVZ te predstavnici partije i Udbe i čkan vjerske komisije Fazlija Alikalfić“.Sjednica puna prijetnji hapšenjima,akt je proglasila neprijateljskom podvalom.

Iz pisma T.Kurtovića predsjedniku Vjerske komisije za FNRJ(B.pogledi,3,1960.).jasno se očituje zloćudna režija „inžinjera duša“:“…Ja sam nakon telefona s Tobom pozvao Muhameda Pašića sa trojicom saradnika i potpisnika i pošto su me reis Kemura i drug Fazlija…izvijestili da se Pašić može smatrati organizatorom ove akcije…Moj utisak je da je neprijatelj i fanatik.Kad sam počeo da mu na energičan način objašnjavam o posljedicama kao da mi nećemo dozvoliti da harangira,hladno i drsko,me je prekinuo i ustao da ide govoreći da nije navikao da se tako s njim razgovara.Ja se nisam dao provocirati nego sam mu rekao šta smo odlučili…““

„Mi znamo da je Pašić dao afganistanskoj vjerskoj delegaciji,koja je boravila u našoj zemlji,negativne podatke i najgore ocrnio naše partijsko rukovodstvo i vjerske osobe…Kupi podatke o trošenju svinjske masti u bolnicama i internatima,pa čak i u miliciji i armiji,i o tome podnosi proteste kod Kemure…“

Dalje se Kurtović žali na propuste drugova“raspoređenih u muslimanskim vjerskim organizacijama“,koji su ipak“počeli pravilno funcionisati“,pa su uspjeli saznati za „proteste i potpise“-ali,bilo je kasno.Na kraju se i hvali:“Inače,sama prijava objekata koje po čl.11.Zakona o nacionalizaciji ne spadaju pod nacionalizaciju su,od Saborskog odbora,zahvaljujući drugovima,ispale bolje nego što smo mislili.Dok su pravoslavni od oko 70 objekata prijavili 65,katolici od 60 prijavili 58,dotle je Saborski odbor prijavio od 1.340 objekata svega 8 i zatražio njihovo izuzimanje i to:Zgradu vakufskog sabora,Islamskog starješinstva,Gazi biblioteke,zgradu Medrese „Đulagin dvor“,Sinan tekiju,nekoliko stanova za imame…“,piše Kurtović.

Kolektivna bošnjačka kultura sjećanja ne podržava totalitarne ideje.ni bezbožna društva,ni ona koja ubijaju u ime Boga.Pokazala je šta misli o fašizmu i „na kojoj je“ o komunizmu.

Izvor:AVAZ 2016.

Autor: Dr.Ibrahim Kajan-„Vjerniku je ime:G.Nula“

Priredio:Kemal Mahić

1647 Posjeta 1 Posjeta danas