CERNICA
Nisam do tada bio navikao da putujem daleko od kuće.Bio sam jednog ljeta kao dijete sa roditeljima kod rođaka u Čapljini.Na kraju petog razreda gimnazije,kada sam prvi put obukao duge pantalone,išao sam u Beograd na Sveslovenski sokolski slet i nekoliko puta kao đak starijih razreda gimnazije u Dubrovnik.
Sada me je ova nova situacija,najteža u mom dotadašnjem životu,iznenada otrgla od roditeljske kuće,od drugova,naših razgovora i diskusija,i svih onih dragih mjesta na rijeci Neretvi,na kojoj smo se preko ljeta kupali,od dugih šetnji kraj rijeke Radobolje,fudbalskih igrališta,gdje se jednim dijelom odvijala naša mladost.Ostadoše iza mene platani na mostarskim alejama,sjenke velikih brda koje su se nadvijale nad uzanom i izduženom crtom grada,i duboko,modro nebo nad uskim krivudavim sokacima mahala,gdje sam kao dijete igrao krpenjače,između kamenih kuća prekrivenih pločom.Nestaće onaj stalno prisutan kameni luk starog mosta preko kojeg svakodnevno protiče gotovo cio grad,kamenih minareta i džamija.
Kako će mi nedostajati šetnje do sela Cima,u koje bismo odlazili čim se završi nastava u školi i ostajali tamo sve do završetka školskog raspusta.Tu su moji roditelji imali imanje s kućom i na njemu je za ljetnih vrelih dana bilo malo svježije nego u Mostaru.U selu je pored vinograda bilo i voćnjaka pod kojima je bila gušća hladovina i zaglušnija pjesma cvrčka.Gdje na svijetu ima takva divna staza koja ide uz rijeku Radobolju,dugu više kilometara,sve do Mostara kroz bašče pa do izvora rijeke?Ta staza je bila naša,nas đaka viših razreda,na njoj smo smo šetajući raspravljali o školi,o pročitanim knjigama i iznosili svoja politička mišljenja;gdjekad vodili i dijaloge i maštali o ljubavi.Tu smo dolazili i kada bismo bježali iz škole sa časova gimnastike ili latinskog jezika.Njena ljepota bila nam je otvorena svakodnevno cijelog proljeća,jeseni i najvećim dijelom zime,a ljeti je mamila samo svojom blagom toplinom i rasutom mjesečinom.
Staza kraj rijeke Radobolje ipak nije bila sva naša.Njome su se za ljetnih noći,a i u jesen,prikradale sjenke ljubavnih parova koji su se skrivali ispod lisnatih smokava po okolnim baščama,i među gustim kupinovim grmljem kraj obale iz koga su se izdizali treperavi,mjesečinom preliveni,vitki jablanovi.Njome su pred veče šetali građani,zaustavljajući se,radi odmora i razgovora,u jednoj od nekoliko kafana kraj rijeke.Naročito ih je mnogo bilo nedjeljom.Među tim građanima bilo je i radnika,obučenih u čista i uredna odijela,koji su išli sa porodicom ili su bili u grupama.Oni su nas naročito interesovali….
Avdo Humo je bio istaknuti antifašista koji se istakao u izgradnji novih društveno političkih i ekonomskih odnosa u toku Drugog svjetskog rata i poslije ratnoj izgradnji ravnopravnosti svih naroda u okviru Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
Avdo Humo je u vremenu o kojem nije stigao da napiše svoja sjećanja bio na odgovornim državnim i partijskim dužnosti,a i zadacima.
Bio je član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.godine.
Bio je ministar i potpredsjednik vlade NR Bosne i Hercegovine(1949-1953).
Predsjednik Izvršnog vijeća NR Bosne i Hercegovine(1953-1956).
Od 1956.je državni sekretar za finansije.
Pd 1958.godine,kao član Saveznog izvršnog vijeća je predsjednik Odbora za perspektivni plan FRJ.
Bio je predsjednik Savezne komisije za nuklearnu energiju.
Predsjednik Saveznog savjeta za koordinaciju naučnih djelatnosti.
Biran je za narodnog poslanika Savezne narodne skupštine i Narodne skupštine Bosne i Hercegovine u više njihovih saziva.
Bio je organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta Partije za Bosnu i Hercegovinu od decembra 1943.-1948.godine
Od osnivačkog kongresa KP BiH bio je član njenog CK i Politbiroa,a zatim Izvršnog komiteta CK KP BiH u vremenu od 1954.do 1959.godine.
Za člana CK KPJ(SKJ) biran je neprekidno od 1948.-od Petog do Osmog kongresa.
Od oktobra 1966.je bio član Predsjedništva CK SKJ.
Na Devetom kongresu SKJ izabran je člana stalnog dijela Konferencije SKJ.
Bio je predsjednik Komisije Predsjedništva CK SKJ za kulturu i član Saveznog odbora SSRNFNRJ(SFRJ).
Sve ove funkcije Avdo Hume je zaslužio svojim radom tokom II svjetskog rata učestvujući na Zasjedanju u Ivančićima,zasjedanjima AVNOJ-a i ZAVNOBiH,gdje je odigrao krucijalnu ulogu Sa Rodoljubom Čolakovićem i Hasanom Brkićem u formiranju šeste federalne jedinice-Narodne Republike Bosne i Hercegovine.
Stric Avde Hume je poznati bosanskohercegovački književnik Hamza Humo.
Avdo Humo je nosilac priznanja Narodni Heroj.
Sve ovo je bilo nedovoljno da Avdo Humo još uvijek nema ulicu u rođenom Mostaru!
Sramotno!
Izvor:AVDO HUMO-„Moja generacija“,SA 1984.
Pripremio:Kemal Mahić
