Kad se otope snjegovi,dolinom bi rijeka tekla,
nosila sve pred sobom,
pri brdu se kuće pravile da se kamen ne mora daleko nositi.
Prije žege s majkom sam išao u brdo jutrom,
lavor pun vode nosili,
svako 3-4 dana, i ostavljali ga brdu.
Navečer bismo prazan nalazili,
poskoci su našu žeđ pili,
Zmija hoće vode.
Čovjek je kao zmija –
reda ne zna,hoće krvi.
Malo-pomalo im na megdan nosili
da im naša kuća usput ne bude.
Izvor:ŽIVOT-časopis za književnost;SA 2015.
Izbor:Kemal Mahić
1550 Posjeta 1 Posjeta danas