ŠAĆIR KONJHODŽIĆ

…Događaj koji također ne smije biti zaboravljen,a o kome u literature I dokumentima Zemaljske komisije za ratne zločine nema ni riječi jeste rad kotarskog sudskog predstojnika Šaćira Konjhodžića na spašavanju od općeg pokolja svih stanovnika pravoslavne vjere u Zenici I sprečavanju da ne dođe do međusobnog razračunavanja između muslimana I pravoslavac u Kotaru zeničkom povodom pogibije 43 Bošnjaka u selu Briznik 7,juna 1943.godine.

Četnici su se smatrali potpunim gospodarima nad ovom teritorijom I “zavodili su red” po selima I pljačkali.Naročito sun a meti bila bošnjačka sela iz kojih su,pored žita I stoke,odnosili sve druge vrijedne stvari.U početku je stanovništvo babinskih sela Briznik,Mošćanica I drugih trpjelo zulum,odvajalo ljetinu I dio stoke I davalo četnicima.Kako su četnički prohtjevi bivali sve veći,seljaci su se počeli naoružavati I organizirati miliciju.Povod za napad na ova sela bio je što četnicima nikako nije odgovaralo da se jedan dio bošnjačkih sela koja su se nalazila na teritoriji koju su oni smatrali svojom naoruža I tako ispadnu ispod njihove kontrole.Nakon pokolja,Bošnjaci iz ovih sela s porodicama,njih oko 1.200,izbjegli su u Zenicu,a panika za seljenje zavladala je u čitavom kotaru.

Oružnički natporučnik iz Zenice počeo je zagovarati među masama opći pokolj svih pravoslavnih u gradu Zenici.Tražio je od kotarskog predstojnika I velikog župana dozvolu da opkoli grad I izvrši pokolj svih pravoslavnih iz grada I iz sela koji su u grad došli radi pazara,tvrdeći da to traži u ime poklanih Bošnjaka I kao odmazdu za njih.Tvrdio je da javnost traži represalije,te da je na to pristala I mjesna njemačka komanda.Predstojnik suda Konjhodžić žestoko se odupro tome,izgrdio oružničkog zapovjednika I njegove pomagače I otvoreno rekao velikom županu,stožerniku I ostalim da Bošnjaci osuđuju svako nasilje nad nevinim I da će se I svom svojom snagom suprostaviti svakom nasrtaju na nevine I nedužne srpske građane.

Rekao im je da oružnički zapovjednik I njegovi pomagači nemaju nikog od Bošnjaka za sobom niti imaju ikakva prava govoriti u njihovo ime te da Bošnjaci osuđuju zvaki zulum I zlodjela kako prošla,tako I sadašnja I buduća nad svim nevinim ljudima I traže ravnopravnost za sve građane,zaštitu za sve I red I mir.Naglasio je da on to govori I u svoje ime kao šef suda I zaštitnik pravde I u ime svih Bošnjaka Kotara zeničkog.Konjhodžić je velikom županu I stožerniku savjetovao da se povede istraga,ustanove krivci I s njima postupi po zakonu.Oružnički zapovjednik rekao je da on ima saglasnost iz njemačke komande za predložene represalije I da će ih izvesti bez dozvole velikog župana.

Predsjednik suda Konjhodžić odmah je napustio kotarsku oblast,sazvao bošnjačke prvake iz grada I sa sela koji su se našli u gradu,izložio im šta oružnički zapovjednik namjerava izvršiti nad nevinim pravoslavnim stanovništvom,I to u ime Bošnjaka.Tražio je od Bošnjaka da se tome odupru I da mu pomognu da spriječi pokolj.Svi Bošnjaci složili su se I iskazali puno povjerenje I podršku Konjhodžiću.

Odmah je donesena rezolucija kojom su Bošnjaci osudili sva nasilja učinjena ma s čije strane nad nevinim građanstvom,ma kojoj vjerskoj skupini pripadalo,tražili su energičnu istragu po pitanju sukoba u Brizniku I privođenje krivaca zasluženoj kazni.Istovremeno su tražili zaštitu svog imetka od svakog nastaja.Tražili  su najenergičnije da državne vlasti spriječe svaku vrstu represalija nad nevinim pravoslavnim građanstvom,te osudili sve represalije koje bi se izvršile nad nevinim stanovništvom,ma kojoj vjeri pripadalo,I da se oni unaprijed ograđuju od svih tih mjera.Bošnjaci traže zakonitost,red,mir I ravnopravnost za sve građane bez razlike.

Na skupštini je izabrana delegacija od preko 500 Bošnjaka iz grada I sela na čelu sa Konjhodžićem koja je istog dana predala rezoluciju velikom županu u gradskoj vijećnici I u ime koje je Konjhodžić tražio ispred Bošnjaka Kotara zeničkog da veliki župan svim tačkama rezolucije udovolji,jer je ona izraz jednodušne volje bošnjačkog stanovništva Kotara zeničkog,koje predstavlja većinu od 80% stanovništva.Istovremeno je zatražio da se odmah svakom zabrani svaka osveta,represalije I nasilje nad nevinim svijetom,ma kojoj grupi pripadao.Veliki župan izjavio je da će svim biti udovoljeno,te da će svaki zulum I nasilje biti zabranjeno.Odmah je u prisustvu delegacije izdao  stroge naloge u tom pravcu.

Sutradan  je Konjhodžić sazvao ponovni sastanak Bošnjaka,na kome je izabran muslimanski narodni odbor na čelu sa Konjhodžićem.Ovaj odbor je izdejstvovao puštanje na slobodu pravoslavnih seljaka iz sela Drivuše koji su bili pohapšeni u cilju odmazde.Odbor je poduzeo sve da se smire duhovi  I da se bošnjačke izbjeglice vrate svojim kućama,što mu je I uspjelo.Tako su pravoslavni građani u Zenici spašeni od općeg pokolja I spriječeno međusobno klanje muslimana I pravoslavaca u Kotaru zeničkom.

Na kraju pitanje:Zašto su izostali primjeri tolerancije,pomoći,zaštite progonjenih u ratu devedesetih?Šta se desilo s uglednim ljudima,susjedima koji I dalje negiraju genocide?

NAPOMENA:Šaćir Konjhodžić je bio otac dr.Faruka Konjhodžića,dugogodišnje direktora UKCSarajevo.S obzirom na njihovo ljubuško porijeklo,neka se širi istina koja je pomalo zaboravljena i ovo je naš doprinos istini.

Izvor:Senija Milišić:”Kako  su Bošnjaci spašavali Srbe od klanja”,STAV br.258 od 13.02.2020.

Priredio:Kemal Mahić

Foto: Pijaca u čaršiji u Zenici, 1941 g.

1460 Posjeta 1 Posjeta danas