NE ZNAM da li je pandemija korone počela prirodnim putem ili je proizvod laboratorjskog inžinjeringa.
ZNAM da je, od raspravljanja o tome kako je ova pandemija počela, neuporedivo važnija činjenica kako smo kao vjernici svjesni odgovornosti da ni na koji način ne doprinesemo pogoršanju, odnosno da učinimo sve što je u našoj moći da ovu globalnu krizu umanjimo i učinimo svijet sigurnijim mjestom za sve.
NE ZNAM da li su sve informacije koje o pandemiji korone prenose različiti mediji, i koje se dijele po društvenim mrežama, istinite ili su dezinformacije.
ZNAM da je, prema poznatom hadisu Vjerovjesnika a.s: “čovjeku dovoljno laži da prenosi sve što čuje”. Naravno, ovo pravilo važi i u virtuelnom svijetu društvenih mreža.
NE ZNAM da li su podaci o broju umrlih od korone u potpunosti tačni.
ZNAM da bismo kod smrti svakog čovjeka trebali iskazati humanost i saosjećanje, te se podsjetiti na vlastitu prolaznost i skoro polaganje računa.
NE ZNAM kome se i od koga šalje koliko pomoći i zašto.
ZNAM da je najbolji vid pomoći, nakon čvrste vjere u Gospodara, kvalitetno samoorganiziranje i pouzdanje u vlastite snage.
NE ZNAM da li se, i koliko puta u historiji, desilo da se nisu obavljale džume, teravije ili hadždž.
ZNAM da su mnogi pomenute ibadete, ako su ih uopće i obavljali, već poodavno počeli doživljavati kao rutinu bez duhovne, napajajuće i obnavljajuće supstance. Znam da je ovo prilika da dobro promislimo o blagodatima džemata, zajednice i bratskih druženja.
NE ZNAM kada će se pandemija korone okončati.
ZNAM da to, koliko god bila bitna informacija, za nas nije presudna činjenica. Kada je jedne prilike upitan o tome kada će nastupiti Sudnji dan, Muhammed a.s. je pitaocu uzvratio: “A šta si ti pripremio za Sudnji dan?” Naime, od same vremenske određenosti pandemije mnogo je važnije šta samo za vrijeme njenog trajanja činili. Kakvo lice smo pokazali u vremenu krize? Jesmo li dorasli izazovu?
NE ZNAM koliko će ljudi, kao rezultat pandemije, ostati bez posla.
ZNAM da će vjernici koji za vrijeme pandemije zadrže posao i ne pretrpe značajnije ekonomske gubitke gledati da da pomognu svojoj rodbini, komšijama, i svima kojima pomoć bude potrebna.
NE ZNAM da li će nakon pandemije nastupiti nestašica hrane.
ZNAM da Norveška izdašno stimulira i kontinuirano razvija svoju poljoprivredu. Žalosna je činjenica da Bosna i Hercegovina uvozi više od 90 posto hrane. Znam da je, za društvo koje drži do sebe, takvo stanje potpuno neprihvatljivo te da se svi prirodni i društveni resursi moraju iskoristiti za razvoj domaće poljoprivrede.
NE ZNAM je li zdravstveni sistem dovoljno jak da izdrži pritisak pandemije.
ZNAM da je ova kriza još jednom objelodanila kolika je važnost onih koji spašavaju ljudske živote, prije svih ljekara i ostalog medicinskog osoblja, te da mnogo više od pukog pljeskanja oni zaslužuju više plate i bolje uvjete rada.
NE ZNAM kakve će posljedice na psihičko zdravlje ljudi ostaviti.
ZNAM da toplim ljudskim nastupom i lijepim odnosom možemo svima oko nas olakšati svaku krizu. “Zaista ste poslani kako biste olakšavali a ne otežavali”, kaže Muhammed a.s.
NE ZNAM koliki će biti broj ljudi koji će se zaraziti ili umrijeti od COVID-19.
ZNAM da ni na koji način ne želim doprinijeti povećanju tog broja.
NE ZNAM zašto pojedinci govore ili pišu: “Ma samo stariji umiru od korone”.
ZNAM da bi i stari i bolesni voljeli sačuvati svoje živote isto kao i mladi i zdravi, i znam da bi im mladi i zdravi trebali pomoći da u tome i uspiju.
NE ZNAM jesu li sve preporuke i naredbe vlasti u potpunosti na mjestu.
ZNAM da ih se bezuvjetno trebalo pridržavati od prvog dana, jer da su se slušale danas bi bilo mnogo manje zaraženih i umrlih, a i štete u privredi bi bile neuporedivo manje. Znam, također, da je zaraza vrsta problema kod kojeg se sigurnije držati strogih mjera izolacije nego ne pridržavati.
NE ZNAM iz kojih razloga pojedinci ispoljavaju ravnodušnost, pa i otpor, prema preporukama nadležnih zdravstvenih i drugih instanci.
ZNAM da samovolja i nipodaštavanje usvojenih mjera mogu samo zakomplicirati situaciju i prouzrokovati slabljenje napora na suzbijanju pandemije i dodatno je produžiti kao i pomenute mjere.
NE ZNAM zašto pojedinci relativiziraju opasnost zaraze virusom korone.
ZNAM da je danas, kao uostalom i uvijek, veoma važno imati na umu odgovornost za svoja djela. Ako već vjerujemo u konačni Božiji sud odnosno da ćemo jednom odgovarati za ono što činimo, pišemo i govorimo, trebali bismo dobro paziti da svojom nepromišljenošću ni na koji način ne ugrozimo ono za što će se na Sudnjem danu polagati težak račun – zdravlje i živote ljudi.
NE ZNAM hoćemo li izaći bolji iz ove krize.
ZNAM da smo u trci za karijerom, društvenim položajima, materijalnim dobrima i ispunjavanjem svih mogućih dunjalučkih ciljeva, skoro potpuno zaboravili na blagodati zdravlja, porodice, doma i mnogih drugih vidova bereketa. Znam i da je ovo prilika da se podsjetimo da su skromnost, zadovoljstvo onim što imamo te strpljenje i zahvalnost, neke od temeljnih odlika vjernikovog svjetonazora.
NE ZNAM koliki će, na kraju, i kakav oblik poprimiti ova nezapamćena kriza.
ZNAM, međutim, da nam je Muhammed a.s. uputio savjete za postupanje u kriznim vremenima i globalnim kataklizmama. Tako je npr. rekao da, čak i kada bismo vidjeli kako nastupa Smak svijeta, a u ruci držali sadnicu koju smo pošli zasaditi, trebamo učiniti ono što smo započeli. Znam da je to poruka meni i tebi da ni u naizgled beznadežnoj situaciji ne odustanemo od dobrog djela. Da i u vremenu iskušenja, krize i gubitka postoji Onaj koji čini da i najmanje dobro koje uradimo ne bude uzaludno niti ostane neprimijećeno.
Preporod, piše ef. Edin Mezit
Edin Mezit je jedan od devet imama Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Zbog specifičnosti administrativne uređenosti IZ Bošnjaka u Norveškoj, on imamsku dužnost obavlja u tri džemata -Vestfold, Telemark i Aust Agder. Rođen je 1974. godine u Studenčici kod Konjica a odrastao je u Mostaru. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Magistrat iz religijske edukacije stekao je na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. U Norveškoj živi od 2003. godine.
Pored imamskog rada, vrlo je aktivan na polju prevođenja. Sarajevski Centar za napredne studije je, nakon knjige “Nečasni savez – Grčka i Miloševićeva Srbija”, prevedene 2016. godine, objavio i drugu knjigu u njegovom prijevodu – “Izgubljena historija – trajno naslijeđe muslimanskih naučnika, mislilaca i umjetnika” američkog diplomate i politologa Michaela Hamiltona Morgana, koja je nedavno predstavljena u Mostaru. Pored prevođenja, bavi se i pisanjem duhovne poezije, a pojedine njegove tekstove možemo pronaći u repertoaru niza bosanskih izvođača ilahija i kasida.
Njegova životna priča je jako inspirativna. Njegov otac, Salem, bio je dugogodišnji mujezin Karađozbegove džamije u Mostaru, a u predratnim godinama i imam džamije Derviš-paše Bajezidagića. Ubijen je od strane vojnika Hrvatskog vijeća odbrane 9. maja 1993. godine.
Edin efendija se kao osamnaestogodišnjak pridružio Armiji BiH, a u borbama za deblokadu Mostara, 01. 07. 1993. je i ranjen.