LJUDI I ŽENE
Ne ključaju se vrata u mojoj mahali.
Rođaci,komšije i prijatelji smo,jedni drugima.
Naši životi isprepleteni su kao zemljišne parcele.
Žene u grupama dolaze na kućna vrata bez najave i povoda.
Prebiru naše živote kao ispucali prsti minas kahvu po tepsiji
prije sipanja u dolaf.
Stari ljudi u džematu dolaze kad umre neko prekoreda
ili ako im zatreba zemlja za širenje puta do njihovih parcela.
U oba slučaja gubiš dragu osobu.
DJETINJSTVO
Slučajno poderem farmerice na koljenu.
Pa me mater pošalje po šipku šipkovu.
Ako uberem malu,ona ubere tri puta veću.
Svaka šipka je prevelika.
Svaka čokolada je mala.
Kao zaokruživanje opcije na glasačkom listiću.
Šta god da sam odlučio pogrešno sam odlučio.
Izvor:Autentična povijest kućnog broja 198.(Dobra knjiga 2018.)
Izbor:Kemal Mahić