U Mostaru je danas, bacanjem cvijeća u Neretvu i skokom bez aplauza, obilježena 27.godišnjica rušenja Staroga mosta.
I ove, kao i prethodnih godina, Klub skakača u vodu „Mostari“, godišnjicu rušenja Starog mosta obilježio je simboličnim skokom bez aplauza njihovog člana Kenana Jukle, tačno u vrijeme, u 10.16 sati, kada se luk Starog mosta 1993. godine srušio u Neretvu.
Početkom rata, 1992. godine, Stari most podobro su oštetile srpske vojne snage i JNA, a 9. novembra 1993. godine Stari most srušio se nakon što je oštećen granatama ispaljenim s položaja HVO-a sa mjesta Stotine.
Obnova Starog mosta počela je 2000. godine, a 2004. godine obnovljeni most je otvoren. Godinu dana kasnije, uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Za rušenje kamenog ljepotana, djelo poznatog neimara Hajrudina, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu direktno je bio optužen komandant HVO-a Slobodan Praljak.
(NovaSloboda.ba)
AMRINA KLETVA
Javljam se iz zemlje tuge i izganstva
prepuna boli, gorčine i žala
Mostar ubiše u ime lažnog bratstva
Moja bi suza i pelin nadgorčala
Ni Hajrudinov polumjesec ne osta
Dabogda nikad ne imali mosta!
Svjesna što je bilo i šta će još biti
Ovdje u tuđini kunem gadove
Moju mis'o ne mogu porobiti
i da ni noge i ruke okuju u okove
Za nas ima nade, za njih nema oprosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Čujem za jezive orgije koje čine neman
Za silovanu staricu što je skočila s trećeg sprata
Od poniženja goreg malja nema
Al’ nema više ni druga ni sabrata
Već samo puška za uljeza i nezvana gosta
Dabogda nikad ne imali mosta.
Do juče s nama jeli i pili
Strašno je prokletstvo – ne znati
Sad se vidi šta su davno namislili
Da ćemo svi kucile otići, nestati
Ni more naših suza i krvi ne bješe im dosta
Dabogda nikad ne imali mosta
(Alija Kebo)
Pjesmu AMRINA KLETVA je napisao mostarski pjesnik Alija Kebo u prvoj noći poslije rušenja Starog mosta.