Poznati istraživač i zaljubljenik prošlosti Mostara Smail Špago je u nekoj privatnoj kolekciji slika Mostara naišao na jednu sliku grada Ljubuškog iz 1899. godine i podijelio je sa Ljubušacima na ljubušaci.com. (1) Slika jasno govori više od hiljadu riječi; Ljubuški je tada, sa blizu 4.000 žitelja*, pored Mostara, bio jedini grad u zapadnoj Hercegovini. (2) Iako slika ne zahvata dijelom zapadni dio grada, nazire se niz gusto naseljenih mahala ispod Butorovice i konture donjeg, novog dijela grada u ravnici.
Te 1899. godine ili koji mjesec ranije, kroz Ljubuški je prošao njemački putopisac Reinhard E. Petermann* i u svom obimnom djelu „Vodič kroz Dalmaciju“* ostavio opis „kratkog izleta u turski gradić“ na granici sa Dalmacijom.
“Prije nego što gore spomenuta cesta za Vrgorac dosegne selo Dusinu prema istoku se odvaja kolni put za Ljubuški, ali bi ipak bolje bilo uzeti poštanske kočije koje kreću od željezničke stanice Čapljina na pruzi Metković– Mostar* da bi se posjetio ovaj interesantan hercegovački gradić.
Vožnja na početku u dolini rijeke Trebižat ne nudi ništa naročito interesantno, jer se čini da je neplodni krševiti teren tek oskudno prožet livadama i šipražjem. Na stjenovitom planinskom vrhu nalazi se Ljubuški s kojeg se pruža pogled u daljine te bi ovo mjesto moglo biti zanimljivo odredište za one koji u svoju turneju po Dalmaciji žele uključiti kratak izlet u “turski” gradić* za koji je potrebno utrošiti i nešto malo vremena. Više od polovine 3.500 stanovnika Ljubuškog su, naime, muslimani te se stoga u gradiću nalazi ne samo veliki broj džamija* s minaretima nego se u turskom dijelu grada* mogu vidjeti i one tipične drvene kućice* u kojima su se prodaja i obrt vršili coram publico (javno, o. a.). Ovdašnje djevojke, često vrlo lijepe, možete sresti u nošnji* u koju spada ženski fes, ljupki jelek, široke haljine od plave svile i crvene papuče: one čine poetski element u fizionomiji grada dok je trezveni element predstavljen novim državnim zgradama među kojima se posebno ističu kasarne i skladišta duhana kao i svugdje u Hercegovini”. (2)
* Uz slike je zapisana 1889. godina, a na jednoj ime fotografa dr Grzlo Czech-a. I pored velikog truda na internetu se nisu mogli naći bilo kakvi podaci o ovom fotografu.
* Prema austro- ugarskom popisu 1895. godine u gradu Ljubuškom bilo je 3.949 žitelja, od toga muslimana 2.703 (68.45%), katolika 844 (21,37%) i 402 (10,18%) pravoslavaca. U popis su uključeni: Bešir mahala, Crkvice, Glavica, Gožulj, Grad, Gradska, Pobrišće, Pregrađe, Vodica, Zir mahala (Dojna mahala, Zaguša) i Žabljak.
* Reinhard E. Petermann (1859-1932)- austrijski pisac, novinar i lokalni historik, urednik jednog austrijskog turističkog časopisa.
* Vozni red poštanske kočije na relaciji Čapljina- Ljubuški bio je u skladu sa voznim redom željeznice Mostar- Metković.
* U putopisu Modrića 1892. godine: „Nastavljam dalje kroz grad i ulazim u turski kvart. Možete ga prepoznati na prvi pogled, po neizbježnom bazaru kojeg čine male barakice iz kojih se, u homeopatskim dozama, prodaje sve što možete zamisliti. Trgovci mirno sjede prekrštenih nogu na ćepencima svojih minijaturnih radnji. Puše cigarete ili lule i ispijaju kafu“. (Modrich G. La Dalmazia romana- veneta moderna: notte e ricordi di viaggio. L. Roux e C., Torino- Roma 1892.)
* U putopisu Modrića 1892. godine: „Na jedinoj ulici koja prolazi kroz grad, nailazim na jednu gracioznu pojavu: Turkinja obučena kao sultanija u plavu svilu, u dugoj halji, s dvije nožice kao u vile u crvenim papučama, na glavi, fes od komadića crne svile, niz bisera oko svijetlog vrata“. (Modrich G. La Dalmazia romana- veneta moderna: notte e ricordi di viaggio. L. Roux e C., Torino- Roma 1892.)
- Smail Špago.https://94.130.237.80/plesk-site-preview/ljubusaci.com/https/94.130.237.80/2020/10/21/ljubuski-fotografija-iz-1899-godine/
- Reinhard E. Petermann., Führer durch Dalmatien., Alfred Hölner, Wien 1899.
Halid Sadiković
