Svi kažu: kafana, Fejzina.
A ja kažem: čitaonica, ćitovnica.
Mjesto starih dana. Mjesto lijepih
uspomena. Mjesto čitanja gdje
su ljudi, vjerujem, više pročitali
knjiga nego što su kafa popili. Vrlo
važna dionica puta,i kad se na Gožulj
uspinješ,i kada odande silaziš.
Nedavno sanjam: uhvatio se red ispred
ćitovnice. U redu stojim i ja, čekam da
dođem na red, da mi Alija Mahić dadne
knjigu. Jer ključ od ćitovnice, od knjiga,
bio je u njegovim rukama – u rukama
Alije Mahića, žive enciklopedije, jednog
od najvećih ljubuških plemića.
I onda muka: probudim se, a ne znam
jesam li došao na red, je li knjiga
do mojih ruku došla.
Izvor:Munib Delalić:Povratak u Ljubuški-knjiga neusporedivih uspomena;Dobra knjiga,SA 2019.
Dipl.iur. Mahić Alija(1920-1994) i Zuhra
Ovim prelijepim stihovima Muniba Delalića i fotografijama pokazujemo da nismo zaboravili intelektualca „par exellence“našeg i njegovog grada-Ljubuškog! To govori da mislimo i volimo i one koji su „na onom svijetu“ i da nam trebaju i dalje intelektualci kakav je bio časni Alija Mahić!
Priredio: Kemal Mahić