HERCEGOVA LJUBUŠA

Pri Hercegu Stjepanu* (Stefanu, Stipanu) je bilo sve: pamet, vlast, bogatstvo, pravičnost. To je, bez sumnje, bio čovjek posebnog kova, čedo svoga vremena, ratnik i političar, ali izrazito slab na žene. Herceg se uspješno nosio sa lukavim Dubrovčanima, osionom bosanskom vlastelom, moćnim Mlečanima, agresivnim Osmanlijama, ali ne i sa pripadnicama ljepšeg pola.

O  ljepotice iz Sijene*, ljubuši Hercegovoj, pisali su mnogi, sa više ili manje uspjeha, ali nikad na osnovu nekog pouzdanog historijskog izvora.

Poznati historičar, akademik Sima Ćirković* je, uporno i predano, tragajući za svakim historijskim izvorom koji bi mogao biti u vezi sa Hercegom, naišao na rukopis* hronike Talijana Brolja da Lavelo. Italijanski najamnički kapetan u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo, ratnik i pustolov, savremenik zbivanja, u svojoj hronici je opisao predistoriju rata Dubrovnika i Hercega i niz detalja iz burnog perioda hercegovačke i dubrovačke prošlosti 1451. i 1452. godine. Upravo u vrijeme događanja te čudesne ljubavi i početka rata Brolja je kao vojnik bio u službi Dubrovnika skoro godinu dana u Stonu ili na bojištu, povremeno i u dolini Neretve, uz Hercegova sina Vladislava. Tek krajem juna 1452. godine Brolja je napustio naše krajeve i krenuo u Sijenu. Talijanski hroničar živo i neposredno iznosi priču o ljubuši Hercegovoj:

“Jedna mlada lijepa Sijenjanka, rđavog vladanja, odbjegla je sa nekim svojim sugrađaninom u Firencu. Tamo su se nastanili u gostonici koju je držala neka gospođa Mea. Mladić se, kad mu je ponestalo para, vratio u svoj grad, a ljepotica je ostala kod krčmarice. Gazdarica ju je rado zadržala jer je sticala prihode podvodeći je dostojnim ljudima koji su imali da potroše. Dok su tako išli poslovi preduzimljive gazdarice, stigla su u Firencu dvojica poslanika vojvode Stjepana iz Bosne zvanog Herceg (“del duca Stefano di Bossina nominato Erzego”), da prodaju neko srebro i kupe zlatom vezene tkanine, velur i druge stvari. Gazdarici se učinilo da su to ljudi koji umiju da troše, pa je djevojku udesila da izgleda “kao boginja”, pustila glas da je kći jednog vlastelina, koja se kod nje tajno sklonila, i upoznala je sa poslanicima radi poznate svrhe. Bosancima se djevojka, kad su je vidjeli, učinila čudesna, te su došli na misao da je nekako dobiju i odvedu sinu Hercegovom, da bi od njega dobili nagradu. Poveli su pregovore sa gospođom Meom, koja je izjavila da bi joj bilo vrlo drago da njena štićenica nekuda ode kako bi izbjegla opasnost od svojih, koji su velika gospoda. Ipak nije mogla da odgovori prije nego što čuje mišljenje same djevojke. Kako je gazdarica želila da zna šta će biti sa djevojkom, poslanici su je potpuno posvetili u svoj plan. Mea je potom ubijedila djevojku da pođe i sporazumjela se sa poslanicima da dobije 25 dukata, pa da pusti da odvedu njenu štićenicu u Bosnu. U Bosni je, međutim, čim su stigli poslanici sa lijepom Sijenjankom, došlo do zapleta koji poslanici nisu predvidjeli upuštajući se u avanturu. Čim je, naime, herceg Stefan vidio djevojku, bio je toliko očaran njome da nije pristao da je sin uzme i zadržao je za sebe. Sin, kome se djevojka takođe veoma dopala, jako se razljutio na oca, pa je među njima došlo do teških riječi. Otac se toliko zaljubio da je to bila sramota i iz ljubomore, bacio sina u zatvor i držao ga nekoliko dana dok ga vlastela nije izmolila i oslobodila. I žena hercegova, vlastelinka*, sa kojom je imao dva sina, bila je nezadovoljna, ali dok je Vladislav* bio obuzet strašću prema djevojci, žena je još više bila puna gnjeva prema njoj.”

Po pojedinostima iz hronike Ćirković zaključuje da se lijepa Talijanka pojavila na dvoru Hercegovom svakako 1448. godine*, ako ne i nešto ranije, kada su postojale jake veze Hercegove sa Italijom, posebno Firencom. Herceg ju je držao u poštovanju, bogato odjevenu i tražio da joj se ukazuju počasti.

* Herceg- Stjepan Vukčić Kosača (1405- 1466).

* Sijena- Grad u Toskani, u središnjoj Italiji.

* Ćirković S.- Ćirković Sima (1929–2009), jedan od najvećih srpskih historičara.

* Rukopis hronike nalazi se u biblioteci Sv. Marka u Veneciji.

* Vladislav- stariji sin Hercegov (1426- 1490).

* Žena Hercegova- Jelena (1407- 1453).

* Kad se lijepa Talijanka pojavila na dvoru Hercegovom, Herceg je mogao imati oko 43 godine, sin Vladislav oko 22 godine, Hercegova supruga Jelena oko 41godinu.

 

Ćirković S. Vesti. Brolja da Lavelo kao izvor za istoriju Bosne i Dubrovnika. Istoriski časopis 12- 13, Knjiga XII- XIII, 1961- 1962, Istoriski institut, Beograd, 1963.

Ćirković S. Herceg Stefan Vukčić Kosača i njegovo doba. Univerzitetska biblioteka, Beograd 1957.

 

 Halid Sadiković

 

Siena u Italiji (Toskana), rodni grad Hercegove Ljubuše

1114 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter