Zemlja Bosna i Hercegovina ima mnogo rijeka preko kojih su ljudi gradili mostove.I na tim mostovima su ostali natpisi-hronogrami o tome kako spajaju obale rijeka i rijeke ljudi,kako ih bolje upoznaju i tješnje zbližavaju,kako su skladni,snažni,impozantni i jedinstveni po svojoj ljepoti i moćnoj pojavi,a kako su njihovi graditelji-dobrotvori svih vremena,visoki uglednici,prvaci darežljivih i plemenitih,ljudi od oba svijeta…
Donosimo zabilježeni hronogram čuvenog pjesnika Sarajlije Muhameda Nerkesije iz prve polovine XVII vijeka.Stihovi su posvećeni Carevoj ćupriji u Sarajevu:
„Sarajevo,što je k'o raj,dobi novi sjaj:
to je gradnja njegova brižna muža
hadži Husejna,što posjeti Jasrib i kuću Harema,
plemenita dobrotvora,čistih vrlina.
Baš poput na nebu dugina luka
je ovaj dragi prelaz,bez dvojnika.
Bože,primi mu ovo djelo vječno
i nek’ mu se svod uzdiže trajno!
„Bože,blagoslovi ovaj predivni most!“
Ova Nerkesijina pjesma o Carevoj ćupriji,to je slika samog pjesnika koji kao da upravo stoji pred novim zdanjem mosta,gleda u njegov skladni oblik i divi mu se baš kao i samom Sarajevu,koje je ugodno „kao raj“,a most je „dragi prelaz“ što se izvija i uzdiže poput duginog luka na nebu.Graditelj zaslužuje najveće pohvale i najbolje želje,a most-da mu se „svod trajno uzdiže.“
Pjesnici,opisujući mostove,redovito ističu njihovu ljepotu i sklad linije,njihovu čvrstinu i trajnost,te njihovu zadaću,da budu „dragocjeni prelaz“.Tako je za pjesnika Nihadija višegradska ćuprija na Drini neizmjerno lijepa:
„Zdanje je tako lijepo – zrno bisera na vodi,
A iznad njega biserna školjka – nebeski svodi.“
# Jasrib i kuća Harema – Medina i Meka
Izvor:Bošnjačka epigrafika;Sarajevo 1999.
Priredio:Kemal Mahić