Čitalačko pamćenje široke literature,često posluži misaonoj igri zaobljavanja historijskih neravnina i „nepostojećih dokumenata“.Često je istina da su „dokazi uništavani i spaljivani i u zemlju zatrpavani“.Konvoj robinja
Istina je da neki živi za života nisu mogli istinu govoriti.Bijahu „prisiljeni na šutnju i zaborav“.U zaboravu je naša muka;iz zaborava stalno izviru naše nevolje.
Pun je svijet naših potomaka,roblja bosanskog.Nema lekcije koja spominje naše plavooke pranene,njihove muževe i braću,koje su galije mletačke i dubrovačke razvozile kao „bogumilsko i muslimansko ljudsko meso“ po trgovima roblja Barija,Barcelone i Sicilije.
Vatikanski su arhivi puni neproučene i(nama) neznane građe kako su Bošnjani,osim u ratu,ubijani u razdobljima mira,otimani i po dubrovačkim posrednicima prodavani.Kršćanska je Europa osuđivala ropstvo katolika,ali joj nije smetalo ropstvo drugih.Druge je proglašavala hereticima i nevjernicima.U bešćutnim sažetim „zapisnicima“ prodane robe,s deklaracijama o imenu,porijeklu i kraju iz kojeg su oteti ili „kupljeni“,pokatkad i od nevoljnih roditelja.
O jednom takvom konvoju robinja iz Usore,imena i sudbina u latinskom jeziku pribilježenih u dubrovačkom notarskom uredu,ponuđeno je istraživanje mr.S.Halilovića.Unutar rada je spisak:1.Dragoslava iz Usore i sin joj Pribil,izjavljuju da su robovi Vite Gučetića.2.Nikle Petra Sašimović prodaje robinju Radoslavu,kćer Stojka,iz Usore.3.Nikša Saraka prodaje svoju robinju Budisavu,kćer Veselka,iz Usore,u oktobru 1367.;4.Stojna iz Srebrenika,sa sinom Tvrtkom,izjavljuje da ih je Pauloško Kudelinović kupio od Vukosava Stjepkovića za 40 perpera,1370.:5.“Moymili de Vxsora“-registracija isprave o Pribislavi,kćeri Mojmila,iz Usore,kupljenoj u Bosni od Beloja iz Bosne za 26 perpera u junu 1370.;6.Bogoslava,kći Medoša,iz Usore,prodaje se za 6 dukata,u februaru 1377.;7.Miloslavu,kći Ostoje Obrenovića iz Usore,kupio je Ćare Bakšić u Podvisokom od Gojislava Bogdančića i prodaje Marinu Gunduliću za 14 dukata:8.Pribislava,kći Radoša iz Usore,priznaje da je robinja Bogdana Okruglića,kupljenu u Usori.9.Robinja patarenka,slavenski zvana Gojna,a latinski Simona,kći Radoja,iz Usore,kupljena od Hvalca iz Bosne,prodaje se Mlečanima za 25 dukata,u oktobru 1397.;10.Poklanja se robinja Gojislava,kći Vukosava,iz Usore,patarenka,u septembru 1398…
Žene i djeca
Djece i žena prodavano je i kupovano,u obilju,za kućnu poslugu,seksualnu upotrebu,rad u bordelima.Muškarci su,mladi i snažni,bacani po teškim poslovima i prikivani na galije mletačke,s kojih više nikada nisu ni silazili.Bosanski su kraljevi prijetili Dubrovčanima da ne zlobe po Bosni i da u roblje nikog ne prodaju!Ali to nije pilo vode.Nije ne kasnije,kad su bogumili pred križarskim vojnama u islamskom okrilju svoje glave spašavali i pod tursku se zaštitu stavljali.
Tako su,od pljačke živeći,dalmatinski Morlaci,uskoci „svaki čas s četam uskakali k Vrgorcu i Ljubuškom“,,
Harajući od Zadvarja i Gabele-robili „Turke“ i Đenovljanima ih prodavali za daljnju distribuciju!
Marljivi dr.H.Sadiković,skupljajući rasute povijesti svog Ljubuškog na tragu A.Solovjeva,citira pismo kotarskog providura Đanfrančeska Orija mletačkom duždu iz 1661.,izvještavajući ga da prodaje 92 roba i robinju,od toga 21 udatu ženu,36 djevojaka i djevojčica i 35 dječaka.Kaže da su stariji određeni za galije…
A većina ih je,precizira,iz Trebinja i Bileća,i još kaže,iz Podgorice i Konjica,Jajca i Srebrenice.“Iz Ljubuškog su Sidika,kći Huseina i Fatime,djevojka od 18 godina,Zelija,žena Mehmeda i kći Omera i Vehide,stara 40 godina,njena kći Rakina,Salio,sinčić Isuha i Sahije,od 11 i Salia,sestra mu od 8 godina“.
Nikad se niko niotkud nije vratio.Kao da su u crnu zemlju potonuli.Njihovi se unuci nisu sjećali ko im bijahu djedi i bake.Ni unucima njihovih najbližih,u Bosni,nikada niko nije prenio strahotnu priču.Nema ni knjiga.Tek slučajna i zagubljena rečenica u zaboravljenom i nečitanom zborniku.
Izvor:AVAZ;2016 godina.
Priredio:Kemal Mahić