Strane svijeta su izmiješane,rijeka se skrila
Imamo samo još četiri njena imena. S Matokita
dolazi snijeg,s Veleži susnježica
Stara Kata vodi bolesnu kćerku
u mjesnu ambulantu
Iz crkve sv.Ante trešte Rolling Stonesi
Povija se mlada grahorica,a suši se bijela
pšeničica.Ulicom prolazi trebižatska
limena glazba-Ićan Nakušić vratija se
iz Amerike,u lijesu.Iza procesija
ide općinska povorka.Obje nestaju
iza okuke,ponovo tišina
Dvoje mladih razgovaraju u sjenci
Njega do ludila opsjeda mlijeko njene kože
i razmišlja kako obične riječi u jednom času
dodirnu Boga,ona se ustručava
da mu kaže kako za tri dana putuje u Wiesbaden
i da se,zabadava,ne trudi,da ne priča uvjetar
Dvadeset godina kasnije svojoj ženi
on pokazuje Kravice,stupe na Tihaljini
Ona ga pažljivo sluša i misli o povratku
Tek u njegovim riječima osjeti iskre
vremena jednog mrtvog
što je sjalo
Napomena:Mile Stojić je bio polaznik/učenik/ Gimnazije Ljubuški.
Izvor:Mile Stojić:PJESME 1 „Olovni Jastuk“-Sarajevo,Dobra knjiga 2015.
Priredio:Kemal Mahić