Mile Stojić: LJUBUŠKI, 1969.

Strane svijeta su izmiješane,rijeka se skrila

Imamo samo još četiri njena imena. S Matokita

dolazi snijeg,s Veleži susnježica

Stara Kata vodi bolesnu kćerku

u mjesnu ambulantu

Iz crkve sv.Ante trešte  Rolling Stonesi

Povija se mlada grahorica,a suši se bijela

pšeničica.Ulicom prolazi trebižatska

limena glazba-Ićan Nakušić vratija se

iz Amerike,u lijesu.Iza procesija

ide općinska povorka.Obje nestaju

iza okuke,ponovo tišina

 

Dvoje mladih razgovaraju u sjenci

Njega do ludila opsjeda mlijeko njene kože

i razmišlja kako obične riječi u jednom času

dodirnu Boga,ona se ustručava

da mu kaže kako za tri dana  putuje u Wiesbaden

i da se,zabadava,ne trudi,da ne priča uvjetar

 

Dvadeset godina kasnije svojoj ženi

on pokazuje Kravice,stupe na Tihaljini

Ona ga pažljivo sluša i misli o povratku

Tek u njegovim riječima osjeti iskre

vremena jednog mrtvog

što je sjalo

 

Napomena:Mile Stojić je bio polaznik/učenik/ Gimnazije Ljubuški.

Izvor:Mile Stojić:PJESME 1 „Olovni Jastuk“-Sarajevo,Dobra knjiga 2015.

Priredio:Kemal Mahić

1137 Posjeta 1 Posjeta danas