Uvodnik prvog broja(2.7.1891.)
Cijeli narod znade,da mi Muslimani sačinjavamo glavni din naroda Bosne i Hercegovine.Evropejski narodi,koji danas svojim znanjem i visokim stepenom civilizacije,na kojem se nalaze,kroje svim ostalim narodima sudbinu sadašnjosti i budućnosti,imadu raznih predrasuda o nama.Neki nas drže za divljake,neki za surov elemenat,koji se civilizirati ne može,a neki dapače vele,da moramo seliti u azijske pustare i da nam valja ostaviti našu otadžbinu i naše zemljište,koje je puno zlata i dragog kamenja.-kome?ni sami ne znamo,niti nam znadu dati odgovor na to oni zanešenjaci,koji takovo mnijenje zastupaju.(…)
Do prije kratkog vakta mi ne imasmo ni kada,ni prilike,da kalemom u ruci pokažemo tim ljudima iz civilizovanih naroda,što smo mi,kakvim nas je plemenitim svojstvima dragi Allah obdario i kakvim smo vjerskim odredbama najsvetijeh šerijata hak Nebija odgojeni,pak da im začepimo pakosna usta i slomimo pristrana pera,iznoseći pred cijeli svijet nepobitne faktove,proti kojima nijesu u stanju stati,pa da su im pera čvršća od čuskije,a oštrija od dimiskije.
Najnovije pako doba,u kojem je nama pripalo,da se sami branimo i civilizovanom svijetu predstavimo,haman propusttismo u drijemanju.Ne ćemo reći,da je ovo drijemanje san gafleta.ali moramo svakako priznati,da je to vrijeme na žalost prošlo,a da se nije upotrijebilo na našu korist,na odbranu našu protiv ovakijeh navala i kleveta.Mi ostadosmo do sada hladni prema svim podvalama i iftirama,ostadosmo nepomični,držasmo se u svemu i svačemu starih navika,mrzismo bez razlike svaku novost,kojoj se navukli bili nijesmo;negdje ne umjedosmo,a negdje ne htjedosmo prigrliti hajirli i fajideli reforama,koje bi nas i umno i stvarno na viši stepen podići mogle.
Mi biva stojimo i dan danas posve na starom i mislimo po starom,a to kao da je došlo od toga,što smo strašljivi i neodlučni i što ne znamo pravo prosuditi,što je fajideli,a šzto li zararli,pa se se povodimo za krivo shvaćenim smislom naše poslovice:“Pleti kotac kao otac“.Mi ne ćemo da znamo,da nam djedovi ostaviše ovaj nasihat da ih slijedimo u čistoći vjere,ljubavi prema otadžbini i svom rodu,i kratko u svemu,što je krijeposno,pametno i istinito.Ta oni nam ostaviše za nove izume i za one stvari,koje oni shvatili nijesu mogli,drugi amanet po kojem se u takim vladati moramo.Ovaj amanet,koji je za nas sada zlata vrijedan,znamo svaki,a to je:“Treba zasut pa samljet“,ili „Valja poskočit pa dokučit“. Mislimo,da smo ovim dokazali,da nam se treba prenuti iz drijemanja, te početi ozbiljnije i ustrajnije raditi za unapregjenje svoje, jer ako se sami za to pobrinemo, a ko će drugi?
Bog zna,nama leži na srcu dobro otadžine i mile braće povrh svega ostaloga,pa nas vazda pecijaše na duši,da se za to iz naše sredine rijetko ko valjano zauzimlje.Znajuć dobro,da je i naša dužnost,kao i svakog drugog,pomoći svome bližnjemu onoliko,koliko od ruke ide,odlučismo pokrenuti list,akoprem ne osjećamo potpune sposobnosti i dovoljne spreme za tako poduzeće.Mi i ne pokrećem „Bošnjaka“,da sami sobom svim dužnostima udovoljimo;mi tek odlučismo,da stvorimo zemljište,na kojem bi mogao svaki pojedini Bošnjak raditi i istaći ono,što je korist i obranu našu.Pravo su kazali naši stari:“Jedan čovjek jedno zna,a svi ljudi sve znaju“,a svako je dužan kao i mi,da kaže svoje misli i da upotrijebi svoje znanje,ako ono služi za blagostanje i unapregjenje njegove braće.Svaki je dužan naći se u nevolji svome bratu i kazati mu pravi put,po kojem će doći svojem makšadu-cilju.Kada dakle nas više složno i bratski poradimo na tom polju,to će se moći i više stvarati,jer se veli:“Što više jaja,gušća je čorba“.Mi odlučno stupamo pred svijet,puni nade i uvjerenja,da ćemo u poduzeću uspjeti,ako nas mila braća dobru ukrote i svojski prigrle.Eto u takom uvjerenju šaljemo „Bošnjaka“u prostrani svijet,a dodajemo odmah program,po kojem će naš list razvijati svoj rad.Da utvrgjuje u narodu vjeru i pouzdanje u jedinog Boga i njeguje poštenje i milovanje megju braćom,kao što nam je i hak pejgamber zapovijeda sa premudrom zapovijedi:Resul hik meti me hafe ti Ilabi,što znači:“Glava mudrosti je strah od Boga“.(…)
Sad za kalem ili za pero,mila braćo Bošnjaci! Vrijeme je, da se prenemo iza sna i da se stavimo na branik naših prava i interesa.Slomimo krila klevetnicima i onim prividnim prijateljima,koji hoće da nas na tanak led navedu.Pokažimo im,da smo ljudi štovanja vrijedni,kao što su i naši djedovi bili.Stari Bošnjak nije se nikad povodio za drugim,vazda je svijestan bio sebe i drugim prednjačio i predvodio ih,pa treba da i mi ostanemo vjerni potomci naših Sokolovića,Opukovića i Herceg Ahmed paše.Oni su u svojem vaktu branili svoj dom nadžakom i bistrim razumom,a nama je donijelo vrijeme,da sebe branimo i svoj obraz osvjetlamo pismom i naukom.Dakle na postao,mila braćo dične Bosne i kršne Hercegovine.“Bošnjak“ vas čeka vazda raširenih ruku,da vas primi u bratski zagrljaj.Krećemo naprijed u svim granama kulture,puni pouzdanja i uvjerenja,da nas čeka sjajna budućnost,koju nam zajamčuje naš prirogjeni karakter i položaj,i naša starina.Prvi i drugi broj našega lista šaljemo i onoj odličnijoj i nama poznatoj gospodi,kako u Sarajevu,tako i u vilajetu,koja se još na list predbrojila nijesu,nadajući se,da će svaki „Bošnjaka“ rado primiti,kao što smo to i u oglasu najavili.
Izvor:STAV br.325;28.5.2021.
Priredio za „ljubusaci.com:Kemal Mahić
