„Sve što je u meni ljubuško vrlo je blisko mome djetinjstvu“.
A u tim godinama upoznao sam i bio upoznat sa većinom poznanika,drugara i jarana,koji su obilježili dio životnog puta od sedme do dvadeste godine naših života.
Među njima je Sašenko Sadiković(Aziza i Enise) bio skoro na vrhu igre,ljubavi,drugarstva,sve dok nije zajedno sa porodicom napustio i preselio u Mostar,pri kraju osmogodišnjeg školovanja.Postali smo komšije i susjedi nakon preseljenja moje familije sa Crkvice-Gožulj na Stuba(1962.godine).
Pohađali smo skupa Osnovnu školu(sada hotel „Bigeste“) i Osmogodišnju školu svakodnevno zajedno.U tom druženju Saša je pokazivao drugarstvo,senzibilnost,plemenitost i empatiju,pružanje „ruke u vatru“ za mene i druge njemu drage osobe.
U tim mlađim danima,Saša je pokazivao interes za tehniku,što sam se uvjeravao svakodnevno,posjećujući dvorište kuće Aziza Sadikovića.Na različitim mjestima mogli su se vidjeti motori,mašine,točkovi,mašinerija i „skalamerija“ koju je Saša rastavljao i sastavljao,istovremeno učeći zakonitosti „punog i praznog hoda“što je doprinosilo tehničkoj naobrazbi našeg Sašenka,što će se sve više očitovati prihvatanjem teorijskog znanja i dostignuća iz fizike,kemije,tehničkog obrazovanja i odgoja…Time su stvorene pretpostavke da Sašenko Sadiković postane s vremenom inovator kojeg bi poželjela bilo koja sredina u kojoj je Saša otkrivao nove pretpostavke boljeg ljudskog življenja.
Nakon srednjeg školovanja u Mostaru,Saša se opredjelio za stvaranje noviteta koji unaprijeđuju i olakšavaju život ljudi,zajednica,država,industrije i ekonomije.Čitav svijet je prepoznao da u Ljubuškom i Bosni i Hercegovini postoji osoba(inovator) koja nudi rješenja za ljepši i bolji život.
Uslijedila su priznanja:35 zlatnih,40 srebrenih i bronzanih medalja,na različitim svjetskim sajmovima inovatora čitavog svijeta po regijama.Pogledajmo samo dio tih i takvih priznanja:
-ASSOCIATION OF POLISH INVETORS AND RATIONALIZERS,GOLD MEDAL;WARSAWS/2011.
-SILVER MEDAL,WARSAW/2011.
-DIPLOME,SALON INTERNATIONAL DES INVENTIONS BRONZE MEDAL GENEVE,20.04.2012.
-BRONČANA PLAKETA;BRONZE AWARD-S.S.ZAGREB 13.12.2012.
-DIPLOM;SILVER MEDAL,AWARD,SEvastOPOL,Ukraine,22-24.11.2011.
-SREBRENA MEDALJA SA LIKOM NIKOLE TESLE;PRONALAZAŠTVO-BEOGRAD,25.05.2012.
-SKOPSKI SAEM-SREBREN MEDAL 14-18.10.2014.
-SKOPSKI SAEM-BLAGODARNICA-14-18.10.2014.
SEOUL INTERNATIONAL INVENTION FAIR-SILVER PRIZE 26-29.11.2015.SeOuL-KOREA
-CHINA ASSOCIATION OF INVETIONS-4.11.2012.
-FINEX 2013,AWARD CERTIFICATE,TEHRAN,IRAN-4-7.02.2013.
-CHINA ASSOCIATION OF INVENTIONS;BRONZA MEDAL 4.11.2014.
-BOSNA I HERCEGOVINA-Republika Srpska,INOST;DIPLOMA ;BANJA LUKA 19.04.2013.
-PORT HARKURT(NIGERIJA)-ZLATNA MEDALJA;27.4.2021.
-ISIF 2020-TURK PATENT BEST INTERNATIONAL,ZLATNA MEDALJA
Namjera ovog teksta i podsjećanja na uspjehe i dostignuća Sašenka Sadikovića u inovacijama je „čisto kao suza“.Smatram da i čitateljstvo portala ljubusaci.com dijeli moje mišljenje i stavove da je naš Saša zaslužio da mu se uruči priznanje za „životno djelo“.Iskustva koja su doživjeli bosanskohercegovački pisci,naučnici,javni radnici nam govore da su narodi ovih prostora skloni zaboravljanju živih,a nakon smrti živih „hvataju se za glavu“ i pitaju sebe i druge „šta smo radili svo ovo vrijeme“.Onda je kasno!Sjetimo se Ive Andrća,Meše Selimovića,Maka Dizdara,Vladimira Preloga,Saliha Alića,Hamida Dizdara i drugih vrijednosti i njihovih sudbina.Podsjetimo se i „narodnog liječnika“ Sadika Sadikovića koji je liječio bolesne na prostoru ex-Jugoslavije,a da nije do kraja života dobio nikakvo priznanje u obliku povelje,diplome,priznanja zajednice u kojoj je živio i radio.Nije samo novac u pitanju u obliku nagrade, nego i umjetnička slika,bakrorez,umjetnička statua i pismeno priznanje organa i tijela toga ili ovoga vremena.Nećemo valjda čekati da i Saša doživi njihovu sudbinu?
Pošto smo svedeni na „statističku grešku“,pošto nemamo instituciju kulture „Preporod“,pošto nemamo političke stranke u Ljubuškom,niti mjesne organizacije bilo čega,onda ne preostaje ništa drugo nego da „podsjetimo“ Medžlis IZ Ljubuški da „valorizira“ životno djelo našeg Sašenka Sadikovića i uruči mu zasluženo priznanje na dostojanstven način kako su to uradile države Europe i svijeta.
Pjesnik kaže:“Čovjek liči na mjesto svog življenja“!.Na Sašinom primjeru vidimo da pjesnik nije pogriješio.Saša živi decenijama u Ljubuškom i iz svoga grada „odašilje“svoja znanja,svoje inovacije,svoje koncepte na radost svih onih koji ga vole,poštuju i uvažavaju kao komšiju,susjeda i građanina Ljubuškog.Sa Sašinim inovacijama i Ljubuški je postao građanin svijeta na zadovoljstvo njegovih žitelja!
Dixit et salvavi animam meam!Rekoh,i spasih dušu-Ja sam svoje učinio,i neću biti kriv ako me ne poslušate!
Kemal Mahić
Jedan od ranije objavljenih tekstova o majstoru Saši: E moj Saša Majstore
Stoje: Ćerić Mirsad, Mahić Kemal, Škegro Ljilja, Ašik Senija, Mesihović Mirjana, Omerhodžić Ferhat, Mahić Ahmet; čuče: Čerimagić Azemina, učitelj Hrnjičević Ibrišim, Galić Gordana, Sadiković Sašenko. Nedostaje Biuk Ante-Tonćo-20.06.1959.(odlični učenici)
Slika 2 Čuče:Milas,Dodig,Gašpar Stipe,-,-,Milić Slobodan, Mahić Kemal, Mahić Ahmet, Grbavac Milan, Knezović Pavo; Stoje:Šoše Drago,Kraljević Lukica,Ivan Grgić,Zelić,Bubalo, Katica Knezović,razrednik; Sašenko Sadiković, Jozo Marinović, Šešlija Slobodan, Bradvica, Šarac Drago;(11.5.1962(VII razred)
Slika 3.Čuče:Maksić Zejna, Begović Beha, Ašik Senija, Gordana Galić, Slavica Rakić, Vera Bonić, Zeminka Ćerimagić, Ljilja Škegro, Mirjana Mesihović, Zora Tomić, Šukalić (Ha)Sena
Stoje:Ivanković,Džajo,Milić, Džulbo Mušić,Enes Bektašević,Stipe Gašpar,Mladen Rogić, Jozo Primorac, Ćerić Mirsad, Biuk Ante-Tonćo, Mahić Kemal, Mahić Ahmet, Sekić Ibrahim, Begović Sudo;
Leže: Omerhodžić Ferhat i Sadiković Saša
Stoje iznad učenika: Hrnjičević Ibrišim i Sadiković Đemica(11.06.1958(III razred)
