Slovo Gorčina: Stolac živi san Maka Dizdara

“ …Stolac bi, prema mojoj zamisli, trebalo da bude domaćin Orfejevih dana, jer je ovo mediteransko područje, a priča o Orfeju i Euridiki je mediteranska. To bi bio skup eminentnih jugoslovenskih kulturnih radnika i književnika i to bi bila kulturno-turistička manifestacija…”, rekao je Mehmedalija Mak Dizdar u intervjuu koji je 1970. godine objavljen u Stolačkim novinama.

Već u julu 1971. godine, nekoliko dana nakon što nas je Mak Dizdar napustio, njegovi prijatelji i sugrađani Fahrudin Rizvanbegović, Mehmed Dizdar, Muharem Dizdar i Muhamed Šator priredili su, Maku u čast, recital njegove poezije na Radimlji, na koju se te ljetne večeri sjatio čitav Stolac. Upravo tim događajem, koji će označiti početak kulturne i književne manifestacije Slovo Gorčina u Stocu, oživljena je ideja jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika.

“Tada su se u slučaju začetka ove poetske manifestacije sretno i sudbonosno složile i susrele nekolike pogodne situacije koje su mogle dati jednu rezultantu u formi kulturne paradigme, što će potrajati evo već pedeset godina. Nikada Stolac, u svojoj bogatoj kulturnoj i povijesnoj zbilji, nije imao uspješniji početak, nikada takvu prvinu što je imala sve potrebne pretpostavke da uspije. Pogodovale su tom činu početka barem tri značajne društvene i kulturološke pretpostavke; te godine umro je Mak Dizdar, Stočanin koji je još za života ostvario izvrsnost na južnoslavenskom planu originalnim pjesničkim izrazom, potom što je Stolac tada dobio prvu generaciju autohtonih Stočana, profesora i obrazovanih ljudi, koji su nakon završenih studija došli u Stolac i čvrsto riješili da pobijede provinciju u sebi i oko sebe, i konačno, politička vlast podržavala je takvu vrstu kulture i kulturnog pamćenja i stimulirala ga na najvišem nivou”, napisao je Alija Pirić, urednik monografije 50 godina Slova Gorčina.

Veliki jubilej i reprezentativna monografija

U narednih dvadesetak godina, ova manifestacija prerasla je u jedno od najznačajnijih okupljanja istaknutih bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih književnika, slikara, muzičara, te nekropolu stećaka Radimlja i Stolac u cjelini čvrsto smjestila na mapu značajnih nacionalnih i regionalnih centara kulture.

Slovo Gorčina je, osim tokom rata u Bosni i Hercegovini, tradicionalno održavan svake godine, a ove godine obilježit će pedesetogodišnjicu postojanja.

“U svojoj pedesetogodišnjoj historiji, Slovo Gorčina doživjelo je dvije značajne promjene. Najprije je 1992. godine nasilno prekinuta njegova bogata tradicija jednog od najznačajnijih kulturnih događaja na području Hercegovine, Bosne i Hercegovine, pa i Jugoslavije, te je ona nastavljena tek 1997. u znatno izmijenjenom, skromnijem obliku, u skladu s tadašnjim okolnostima. Druga značajna promjena desila se 2017, kada je novoizabrani upravni odbor odlučio uložiti trud u pokušaj da se Slovo osavremeni, te ga je u skladu s tim i preimenovao u festival kulture i izmijenio njegov vizuelni identitet”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Gorčin Dizdar, unuk Maka Dizdara koji se nalazi na čelu Udruženja Slovo Gorčina.

“Što se tiče njegovog današnjeg statusa, citiraću velikog prijatelja festivala Semezdina Mehmedinovića koji je nedavno izjavio da se radi o ‘jednom od rijetkih važnih regionalnih vizuala’”, dodaje Dizdar.

Iz Organizacionog odbora ističu kako su, uprkos brojnim izazovima u pogledu organizacije ovogodišnjeg festivala, uspjeli pripremiti kvalitetan program kojim će dostojno obilježiti velikih i značajnih 50 godina postojanja ove manifestacije.

Također napominju kako je posebno mjesto unutar festivala zauzimao bilten Slovo Gorčina, publikacija izuzetno visokih uredničkih i autorskih standarda u kojoj su objavljeni neki od najznačajnijih tekstova o Stocu i njegovoj bogatoj historiji i kulturnoj tradiciji uopće.

“Bilten Slovo Gorčina bio je obavezna literatura ne samo za Stočane, već i unutar širih bosanskohercegovačkih književnih i kulturnih krugova, dok se u mnogim ličnim i javnim bibliotekama s ponosom isticala kolekcija ovih publikacija”, navode.

Počast ovoj tradiciji će na ovaj značajan jubilej odati izdavanjem reprezentativne monografije u kojoj su se istaknuti autori osvrnuli na prethodnih 50 godina, ali i stvorili nove sadržaje i osvrte na značajne teme bh. književnosti i kulture, s posebnim fokusom na Stolac.

“Monografija 50 godina Slova Gorčina je svojevrsni hommage biltenu Slovo Gorčina koji je pokrenut 1973. godine i koji je u predratnom periodu bio jedna od najvažnijh publikacija u oblasti kulture na području Hercegovine. Na preko 400 strana, predstavićemo izbor iz najznačajnijih tekstova koji su publicirani u prethodnim izdanjima biltena, ali i veliki broj novih tekstova o samom Slovu, o poeziji Maka Dizdara, o kulturnoj historiji Stoca, o ljudima koji su ga obilježili, te, konačno, izbor iz poezije pjesnika koji su gostovali ili koji su bili nagrađivani na Slovu Gorčina”, pojašnjava Dizdar.

‘Pustinju koju su stvorili mi treba sada da premostimo’

Ostavština Maka Dizdara, kako poetska, tako i naučna, identitarno je odredila i snažno utjecala na život i rad njegovog unuka Gorčina, koji svojim radom nastavlja istraživati Makovo kulturno i umjetničko naslijeđe, kao i prirodne i civilizacijske vrijednosti i ljepote koje njegov rodni Stolac čine muzejom pod otvorenim nebom. Završio je doktorski program iz humanističkih nauka na univerzitetu York u Torontu na temu interdisciplinarne i komparativne analize simbolike stećaka, uporedo prateći i promovirajući Makovo djelo, ali i sve što je motivirano i inicirano njegovim radom.

Dizdar: Pojedinac zaista može imati značajan utjecaj na razvoj kolektivne svijesti (Emina Sarvan / Ustupljeno Al Jazeeri)

No, uprkos naporima da manifestaciju Slovo Gorčina i Makovo djelo dodatno aktualizira i približi novim generacijama, brojni su izazovi s kojima se iz godine u godinu suočava. Najveći izazov je, kaže Dizdar, onaj s kojim se susreće cjelokupna bh. kultura, a to je nedostatak sredstava.

“Taj problem je posebno akutan u Stocu, jer posljednjih godina nemamo apsolutno nikakvu podršku općinskih vlasti. Finansiramo se dijelom od kantonalnih, federalnih i državnih institucija, dijelom od međunarodnih i privatnih sponzora, ali sredstava koja uspijemo prikupiti nisu dovoljna za normalnu, profesionalnu organizaciju jednog ovakvog festivala”, iskren je.

Pored toga, Makov rodni Stolac danas je etnički duboko podijeljen grad. Činjenicu da politika dijeli ljude isključivo na etno-nacionalnoj osnovi vjerovatno najbolje oslikava činjenica da je ovom festivalu, u čijoj su srži zajedništvo i afirmacija kulture i pozitivnih vrijednosti, prošle godine, nakon prethodno izdate dozvole, sedam dana pred festival zabranjeno održavanje programa na nekropoli stećaka Radimlja.

“Zabrana je navodno uslijedila zbog brige oko pandemije, ali je samo nekoliko dana prije toga u organizaciji općine održano veliko obilježavanje otvaranja križnog puta na stolačkom Starom gradu. Mislim da je poruka prilično jasna”, kaže Dizdar.

“Treba naglasiti da smo imali i da i dalje imamo problema na ‘drugoj’ strani, jer smo prije dvije godine iz najviših intelektualnih krugova optuženi da smo nagradili navodno islamofobičnu poeziju, te se tim povodom razvila i dosta obimna medijska polemika. Ukratko, samom koncepcijom festivala borimo se protiv etno-nacionalne podjele bosanskohercegovačkog društva, te kao takvi nismo miljenici niti jedne savremene političke opcije”, dodaje.

Sve to ilustruje odnos Stočana i lokalne vlasti prema Maku Dizdaru i njegovom djelu. Situacija nije ništa bolja ni kada govorimo o sveukupnoj bh. javnosti.

Stolac je etnički duboko podijeljen grad (Gorčin Dizdar / Ustupljeno Al Jazeeri)

“Ti odnosi praktično ne postoje”, kaže Gizdar i dodaje: “Iako se Maka Dizdara nominalno smatra jednim od najvećih, često i najvećim bosanskohercegovačkim pjesnikom, sistematičan i institucionalan odnos prema njegovom djelu također ne postoji. To se još jednom pokazalo nedavno, kada se na 50. godišnjicu njegove smrti osim nekolicine tekstova u medijima nije desilo ništa. Da Mak po tome nije ‘poseban’ pokazuje i, naprimjer, potpuni izostanak bilo kakvog obilježavanja ili osvrta na smrt Dževada Hoze (osim izložbi u Sarajevu, te sada i u Stocu), jednog od naših najznačajnijih likovnih umjetnika uopće.”

No, bez obzira na sve ne odustaje, ne samo od od Slova Gorčina, već od ukupne Makove ostavštine koju čuva kako kroz djelovanje i rad Fondacije, tako i kroz brojne druge projekte.

“Motiviše me upravo filozofski sadržaj Makovog poetskog djela (barem kako ga ja shvatam), njegovo stalno ukazivanje na nužnost razvoja lične etike i morala mimo onih koji se održavaju otvorenim ili simboličkim nasiljem (u srednjem vijeku, kao i danas). Također, ono što Mak i njegovo djelo pokazuju, a to je da pojedinac zaista može imati značajan utjecaj na razvoj kolektivne svijesti. Kako bi sam Mak rekao: ‘Ako nam glas i nije stigao do neba/vrisnuli smo barem kako treba’, ističe.

Na kraju razgovora kaže nam kako bi volio da Slovo Gorčina postane istinski značajan bosanskohercegovački, regionalni i evropski festival koji će biti jedan od ključnih elemenata razvoja Stoca kao kulturnog i kulturno-turističkog centra.

“Festival na kojem ćemo se svake godine kroz različite umjetničke i naučne oblike prisjećati i oživljavati Makovo djelo i jedinstveno kulturno-historijsko naslijeđe grada na Bregavi, ali i stolačkoj publici predstaviti ono najbolje iz savremene bosanskohercegovačke i internacionalne kulture”, poručuje Gorčin Dizdar.