Ne daj kućo da te slome..

Više volim kuću rodnu
nego blago cijelog svijeta
jer tamo su ljepše zore
i najljepše cvijeće cvjeta.

Volim svaki njezin kamen
pa i njena trošna vrata
i korito ispred kuće
vrjednije od suhog zlata.

U kući su uspomene
lijepi dio mog života
tamo očev pogled spava
i majčina sva dobrota.

Volim šipak, čak i draču
koja raste na sve strane
volim bršljan, sikalinu
pa i starog hrasta grane.

Drago mi je i dvorište
i u njemu trava gusta
guvno, loza i čatrnja
svaka staza sada pusta.

Nedaj kućo da te slome
samoća i tamne noći
drži mi se kućo rodna
jer ja ću ti jednom doći…

 

Stihovi: Ljiljana Tolj
Photo by: Dario Barić

Ljepote Hercegovine

2146 Posjeta 1 Posjeta danas