RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ: DERNEK

Živimo u vremenu koje slavi svako uživanje,kad svi sve znaju,kad se preko noći rađaju lokalni i globalni heroji,kada skandal,egzibicionizam i svaka vrsta histerične gluposti postaju vrijednosni obrasci.Svako je svakom rival u utakmici za slavom,bogatstvom,ugledom.Dakako,bilo je ponešto od toga i ranije,ali su se slava,dostojanstvo,ugled i svaka druga afirmacija sticali godinama,na pravim vrijednostima:herojstvom u ratu,naučnim uspjesima,vrijednim knjigama,zapanjujućim umjetničkim djelima.

Lako se prelazi preko važnih stvari,prebrzo se živi,još brže zaboravlja.U takvim okolnostima ljudi traže utjehu u svakoj,a pogotovo u kolektivnim zabavama i ludostima,zaboravljajući pritom da se one,po pravilu,pretvaraju u banalnost i svoju suprotnost.I baš otuda što se ovakve prilike ukazuju često,dernek kao odomaćen i prepoznatljiv biološki entitet i sociokulturni fenomen,zaslužuje posebnu pažnju i analizu.

Dernek je ambivalentan kulturološki fenomen koji spontano pred sobom ruši svakodnevni ishabani svijet sa sugestivnošću da se društvene pojave doživljavaju u novoj dimenziji,kao novi poredak stvari,kao nova misao i ideja,kao smisao igre.Dernek se može okarakterisati kao agresivno stanje svijesti;racionalno i ograničeno kolektivno ludilo,koje akterima pričinjava zadovoljstvo s previše slobode i manjkom pristojnosti.Može se porediti s nekadašnjim zabavama rimskih careva.On je prekoračenje dosadnog svakodnevlja i forma nove egzistencijalne mogućnosti.

Etimološki,riječ dernek je perzijsko-turskog porijekla i označava vašar,narodni zbor,sabor,društvo,skup,veselje,zabavu.Sinonimi su mu tulum,šenluk,dok u odomaćenom slengu ili žargonu pop kulture to je žurka,rusvaj,džumbus,haos,darmar.

Na derneku se mogu vidjeti iracionalne neočekivanosti i nezamislive scene koje nisu igrane ni u jednom svjetskom pozorištu;ljudske gluposti koje trijezan čovjek nikada ne može smisliti.Jednom riječju ,tu je sve moguće,tačnije ništa nije nemoguće,jer individualne i grupne ludosti u derneku dostižu ironijske,nadrealne i narcističke scene antologijske vrijednosti.

Dernek je obrazac balkanskog ludila svih generacija,svakog vremena,svake sredine,u kome se sjedinjuje ritam života,dobro društvo,obijest i tuga,revolt i protest.Ili,kako zapaža bugarski kulturolog A.Kjosev:“Na Balkanu se rodio jedan novi tip arogantne intimnosti,koji gospodari atmosferom.“

Baš zato,balkanski dernek je specifičan jer živimo na prostoru gdje su merak,dert i sevdah ugrađeni u naš genetski kod i mentalitet,tako da u njemu uvijek ima od svega rečenog ponešto.Tradicionalno,kod nas su takve zabave dio domaćeg folklora ili bolje reći balkanske ujdurme.Ljudi zaborave na ono što misle da jesu i postaju ono što zaista jesu.Uostalom,ako poštuješ sva pravila,propustićeš zabavu.

Slavlja ili zabave koje se pretvaraju u dernek mogu biti najrazličiti povodi:proslava rođendana,matura,diploma,brak,rođenje djeteta,muštuluk,godišnjica kompanije,porodične slave,državni praznici,Nova godina,sportski uspjesi,obična žurka.Slave se i antiheroji,kriminalci,narko-dileri.Bitno je naći povod,a najčešće i bez toga,samo da se skupi društvo.Kroz dernek se izražava spontanost,temperament koji ide do kraja,nesputanost emocija,bunt,vapaj,razbarušenost.To je ruinirano i raspamećujuće veselje s puno tuge,gorčine,kad red ustupa mjesto raskolu i haosu,a vrlina prestupu i nakaznosti.On ima karakteristike orgijastičke i banalno zapanjujuće svetkovine u kojoj ljudi ispoljjavaju nagomilane frustracije,što je inače u svakodnevnom životu tabuisano,i kada u prvi plan izbije prikriveno,zatajeno,sve ono o čemu se šutilo.

U derneku nema pravila,nema organizacije,nema zabrana.Analizirajući ovu urbanu patologiju,došao sam do zaključka da postoje tri vrste takvih zabava:pristojna-sve u granicama veselja,zbog čega je društvo okupljeno;tolerantna-prelaze se granice pristojnosti i treća-totalno ludilo.U svakom slučaju,dernek nastaje spontano,kao kolektivna priča,kad se atmosfera usija,kad otkažu sve kočnice.A kad ludilo krene i muzika otvori srce i dušu i dotakne najtananije strune,na površinu izbijaju potisnuta očekivanja,kompleksi,skrivene želje i strahovi.Tada kreće bajka koja traje do zore,ponekad i duže.Delirijum tremens.Što bi rekao pjesnik Vita Nikolić:“Praznuju ljudi prazninu!“

(…)Dernek negira postojeći život kroz bunt,s tendencijom ka otporu univerzalne orijentacije i totalne negacije.Potpuna sloboda i komocija dozvoljavaju da se zamagle brojna ograničenja i odnos sa stvarnošću.

Najimpresivniji su derneci kad se učesnici ne poznaju,jer tada na površinu ispliva sve ono što ne zaslužuje da bude u ljudskoj svijesti.Zato dernek u malim sredinama,gdje se svi znaju,nije reprezentativan,nema svoj autentični oblik,sadržaj i smisao.Na takvim zabavama nema bure i nepogode,nema opuštanja ni komocije.U malim sredinama,gdje je tradicionalna kultura nevjerovatno moćna,a samim tim neprocjenjivo uticajna i značajna,ograđena visokim zidovima uskosti i palanačkog shvatanja,ljudi nemaju snage ni hrabrosti da se odvoje od ravne linije života.

Dernek nekad i sad-dvije su potpuno različite pojave.Ranije je imao sve osobine pravog veselja s mjerom,dostojanstvom,ukusom i obzirom.Vremenom on to gubi i zalazi u prostore ekstremnog ponašanja.Koliko je dernek nekad bio bogat inspirativnim emocijama,toliko je danas lišen svega što je plemenito,uzvišeno,vrijedno.

Čovjek se vijekovima trudi da pokaže samo svoju svijetlu stranu,a dernek je poseban „parti“kad mnogi na svjetlu i bez maske ponude svoju tamnu stranu;kad gube svoj oprez.On se pravi da bude ugođaj,a ispadne banalni događaj.Mnogi bi zaključili:“Ko ne razumije dernek,ima neku manu ili problem sa sobom!“.

(…)Pored alkohola,u derneku se muzika snažno osjeća i duboko preživljava.Ona izaziva euforična i uzbudljiva raspoloženja,s razuzdanim opuštenim ponašanjem-od uranka do zaranka truba u Guči svira.Muzika doprinosi da komunikacija,osjećanja i razmjena doživljaja budu spontani,ležerni i prirodniji,čime se stvara utisak bliskosti i međusobne povezanosti.Tuga se gasi ljutom rakijom,bluz za napaćenu i prevarenu dušu,za neispunjena obećanja,horsko pjevanje je obavezno.Koliko na početku piće sokoli,hrabri i širi vidike,kako fešta odmiče počinje depresija,vidici se sužavaju,a pijanstvo se kasnije skupo plaća.

Kad dernek utihne

I noć dođe do kraja

Kada ostane da pjeva

Samo prava raja,(slave dernek u pjesmi članovi benda „Zabranjeno pušenje“.)

 

Pored toga što je dernek prerastao u proizvodnju zabave,on je danas,uvučen u uobičajeni urbani folklor,postao pomalo uznemirujuća tema i priča,koja na sumoran i opominjući način oslikava sve mane savremenog društva u kome niko nije zadovoljan svojim životom.Kao svaki društveni fenomen dernek ostaje da traje prilagođavajući se vremenu i ljudima.

 

Izvor:Politika Magazin;23.05.2021.

Priredio:Kemal Mahić

322 Posjeta 3 Posjeta danas
News Reporter