RASTANAK, Slaven Paća Grbavac

Prije nego što umrem

Želim vam zahvaliti na strpljivosti

Dugo ste me i pošteno trpjeli

Moje ste tame

Čitali kao svoje svijetlosti

I moje ste tuge

Radostima doživljavali

Prije nego što umrem

Volio bih još jednom iskoračati

Onom ulicom

Što mi se tako silno urezala u sjećanje

I steže me

Kao lastika tvoje potkoljenice

Dok s prijateljicama poskakuješ u ritmu u kojem vam poigravaju kikice.

 

Prije nego što umrem

Napisat ću pjesmu o odlasku

Iz koje se ne odlazi tako lako

Pjesmu u kojoj se ostaje

I kada ostanak nema smisla

Pjesmu o besmislu

Pjesmu o svima nama

 

Prije nego što umrem

Želim zaboraviti rat

(je li moguće)

Prepilati sve puške

Začepiti usta svim topovima

Zavariti vrata svim logorima

I porušiti sve spomenike neznanim junacima

 

Prije nego što umrem

Volio bih te još jednom vidjeti golu

Dok ulaziš u našu rijeku

I kako mostovi od stida prekrivaju svoje nevine oči

I kako se rakovi uznemire

A vodopadi zanijeme

Dok ti riječna trava miluje bedra

 

Prije nego što umrem

Htio bih se još jednom napiti

Onako kako se pije kad se rastanci ne mogu odvojiti od zagrljaja

Napiti se onako kako piju ostavljeni

Onako kako piju živi

 

A kada jednom stvarno umrem

Proglasite dan radosti

Podignite zastave za pola koplja naviše

Ne pišite mi govore

Ne donosite mi cvijeće

Ne palite svijeće

 

Samo dođite

Da se oprostimo

S ljubavlju

 

Slaven Paća Grbavac – južina 2021

 

(kada bih parafrazirao arsena, fotografiju bih nazvao, nebo od olova i groblje od borova)

1223 Posjeta 1 Posjeta danas